Jasenovac i Srebrenica nisu isto

Moderator Saša Kosanović, historičari Milan Radanović i Čedomir Višnjić te novinar Drago Pilsel | Foto: Nenad JovanovićZAGREB - Na ovim prostorima ne postoji spremnost za suočavanje s onim što se dešavalo 40-ih i 90-ih godina prošlog vijeka, a sudski utvrđen genocid u Srebrenici ne može se usporediti s genocidom nad Srbima u NDH, složili su se učesnici tribine "Ta strašna riječ genocid", koja je 9. aprila upriličena u prostorijama Privrednika u Zagrebu.

Po riječima moderatora Saše Kosanovića, povod za održavanje tribine predstojeće je obilježavanje godišnjice proboja logoraša iz ustaškog logora Jasenovac i namjera da Ujedinjeni narodi na dnevni red stave raspravu o rezoluciji o Srebrenici.

Historičar Milan Radanović podsjetio je na proboj logoraša iz logora III Ciglana 22. aprila 1945. koji je preživjelo 12 posto učesnika. Taj se događaj uzima kao Dan sjećanja na jasenovačke žrtve.

- Jasenovac nije oslobođen kao Stara Gradiška, već su partizani ušli u prazan logor. Ustaše su prije toga spalili arhivu kako bi uklonili dokaze, što su činili nekoliko puta tokom postojanja logora. Uz to su u proljeće 1945. iskapali leševe iz grobnica i spaljivali ih. To bi učinili i u Staroj Gradiški, ali nisu stigli. Uz to, dio logoraša iz Jasenovca ranije je upućen u Sunju, pa u Sisak gdje su pobijeni - rekao je Radanović.

Govorio je o svojoj novoj knjizi koja se bavi stradanjem triju sela u općini Crkveni Bok od 1941. do 1945.

- U Crkvenom Boku, Strmenu i Ivanjskom Boku srpsko stanovništvo je bilo lojalno. Pokatoličili su se u oktobru 1941., mladi su bili u radnim bataljonima u domobranima, a dvjesto mještana na radu u Njemačkoj. U upadu ustaša 13. oktobra 1942. ubijeno je 60 mještana, a 1200 mještana je odvedeno u Jasenovac, odakle su na intervenciju njemačkog generala Glaise von Horstenaua pušteni, osim osmorice njih za koje se utvrdilo da su komunisti. Pod komandom Vjekoslava Luburića 22. avgusta 1944. ustaše opet upadaju u selo, dio mještana ubijaju, a dio odvode u Jasenovac - rekao je Radanović i dodao da su u septembru i oktobru 1944. mladi prinudno mobilizirani u Ustašku vojnicu od kojih je 80 stradalo krajem rata u Sloveniji.

Spomenuo je primjer susjednog hrvatskog sela Bobovac čiji stanovnici nisu bili tipične ustaše. Javili su svojim komšijama da dolaze ustaše i čuvali su izbjeglice iz ta tri sela koje su se sklonile kod njih, što nije bio jedini primjer solidarnosti.

- Jasenovac je i najveće stratište Hrvata antifašista, jer ih je tamo pobijeno oko 5.000, više nego na Sutjesci. Jasenovac je bio i centralno mjesto genocida u NDH gdje je stradalo 20 posto Srba iz svih krajeva NDH. To je bio i najstrašniji logor u kojem su ubijane i žene i djeca. U Jadovnom, primjerice, nije bilo djece - naglasio je Radanović.

Govoreći o 90-im godinama, rekao je da se ne može sve svoditi na 1995. jer su već 1991. u dijelovima Slavonije izvršeni zločini i etničko čišćenje nad Srbima.

Historičar Čedomir Višnjić naglasio je da su Srbi dugo trpjeli umiranje, ali određeni mazohizam s uživanjem u ulozi žrtve.

- Kad je u pitanju NDH, nad Srbima se desio genocid, ali pritom ne volim pretjerivanja s brojkama i svođenje zločina na Jasenovac, jer se tako oslobađaju krvnici na drugim mjestima stradanja – objasnio je Višnjić.

Kazao je da su masovni zločini provođeni 1941. ali je tokom rata bilo i mirnijih perioda.

Za razliku od strahovitog stradanja krajiških krajeva, u nekim drugim dijelovima bilo je manje zločina. Naveo je primjer svog sela Donje Dubrave u kojem je prvo sedam partizana stradalo od mine koju su, da obilježe Oktobarsku revoluciju, htjeli postaviti na prugu. U decembru 1941. ustaše upadaju u selo i odvode 36 ljudi kojima se gubi svaki trag, a novi masakr dešava se u januaru 1945. godine.

Govoreći o događajima u Srebrenici, Višnjić je rekao da se ionako teški i složeni srpsko-muslimanski odnosi na mogu svoditi isključivo na Srebrenicu.

- Ono što se Srbima desilo u Drugom svjetskom ratu u NDH ne može se porediti sa Srebrenicom - rekao je i zapitao kako nazvati sudbinu Srba iz Hrvatske u 90-ima, konstatiravši da se i oko tog pitanja neće postići konsenzus.

Novinar Drago Pilsel - čija je kolumna kojom se bavi brojkama žrtava Jasenovca prije nekoliko mjeseci rezultirala da ga "Večernje novosti" stave na naslovnicu uz naslov "Pilsel pere ustaške zločine – Deda zatirao Srbe, a unuk istinu o Jasenovcu" - govorio je o različitim procjenama broja žratva logora.

- Moramo se dogovoriti da broj žrtava kojim se barata ne može biti manji ili veći od određenog broja. Ne može biti 1.000 koliko se tvrdilo u nekim krugovima u Zagrebu, ali ni 1,4 miliona koliko je smatrao Gideon Greif - rekao je Pilsel, ističući da u Jad Vashemu smatraju da je brojka oko 120.000 žrtava.

Ako je Njemačka biskupska konferencija, istina 75 godina nakon kraja Drugog svjetskog rata, objavila zbog čega se srami, zašto se po tom pitanju ne oglašava i Hrvatska biskupska konferencija, zapitao se Pilsel i doveo u pitanje određene elemente procesa kanonizacije nadbiskupa Alojzija Stepinca kod kojeg se, kako je rekao, mijenja diskurs prema NDH tek nakon maja 1943. i posjete Himmlera Zagrebu.

Kod genocida se mora dokazati namjera ubijanja ili namjera uništenja neke zajednice, rekao je i dodao da Židovi u Hrvatskoj, s kojima je razgovarao, smatraju da se u Srebrenici dogodio masovni zločin, ali ne i genocid.

Nenad Jovanović; Portal Novosti