In memoriam: Nikola Cerovac

Nikola Cerovac je rođen 1948. u Strmici, kod Knina, tada industrijski razvijenom selu u čijoj ciglani su njegovi rođaci i prezimenjaci bili na rukovodnim mjestima. Njegov otac je poslije ciglane prešao na novo radno mjesto u Knin, a u slobodno vrijeme je vodio Pčelarsko društvo. U Kninu se školovalo troje djece iz te porodice koja je sagradila skromnu kuću u naselju Sinobadova glavica blizu crkve i parohijskog doma u kojem je prvi učitelj bio Dositej Obradović.

Nikola je završio Ekonomsku školu u Kninu u jednoj od njenih prvih generacija. U Beogradu je završio Višu ekonomsku školu. Cijeli radni vijek proveo je u Udruženju likovnih umjetnika Srbije. Penzionisan je kao šef računovodstva ULUS-a, u kojem je rado prihvaćen i poslije odlaska u penziju.

U Sremčici je njegova porodica sagradila porodičnu kuću u kojoj je Nikola kasnije osnovao pravi slikarski legat. Mnogo vremena posvećivao je uzorno obrađenoj bašti, vinogradu i voćnjaku, proizvodio je vino i rakiju i mesne proizvode isključivo za brojne goste te kuće i prijatelje. Bio je izuzetno vrijedan, porodičan čovjek.

On je bio i još nešto, a to će i ostati u uspomenama, poštovalac vrijednosti srpske nacionalne kulture (ako smo našli pravi opis) i, posebno, zaljubljenik u likovno stvaralaštvo. Stekao je izuzetno velik broj prijatelja među likovnim stvaraocima i to bez obzira na njihovu pripadnost različitim generacijama. Društvena zajednica je to cijenila, Cerovac je dobitnik Zlatnog beočuga KPZ Srbije i još nekoliko društvenih priznanja.

Sačuvao je uspomene o uspostavljanju veza ULUS-a sa drevnim srpskim pravoslavnim manastirom Krka kod Kistanja, u Dalmaciji, u kojem je davne 1614. godine počela da djeluje najstarija bogoslovija u srpskoj crkvi i jedna od najstarijih škola u srpskom narodu, i pobrinuo se da one budu publikovane. Pedesetih godina prošlog vijeka nakon što je kasniji akademik Bata Mihailović tu naslikao dvije umjetničke slike, arhimandrit Nikodim Opačić zatražio je od uprave ULUS-a da uputi u manastir Krka još nekoliko umjetnika.

Desetak godina poslije, tu su boravili kasniji akademik Mića Popović, njegova supruga Vera Božičković, kao i još dvojica kasnijih akademika slikar Petar Omčikus i istoričar umjetnosti Dejan Medaković. Preci njih dvojice su rođeni na nekoliko kilometara ili nekoliko desetina kilometara od tog manastira. Omčikusi su starinom iz Radučića kod Kistanja, a Medakovići iz Zrmanjskog kraja, u Lici  Nikola Cerovac je s likovnim umetnicima s kojima je bio svakodnevno povezan kao službenik ULUS-a, 1986. godine organizovao aukciju, poslije potresa u Kninskoj krajini i na području Bosanskog Grahova. Kninski muzej koji je tada počinjao da djeluje dobio je 65 umjetničkih djela i novčanu pomoć, a Grahovo 65 slika i novac kojim je popravljen krov do tada prilično oronule rodne kuće Gavrila Principa u selu Obljaju i 3.000 knjiga za Dom kulture koji je nosio Principovo ime. Gdje su danas ta likovna dela teško je reći. Uglavnom, progutala ih je zločinačka „Oluja“. U „Oluji“ su netragom nestale i biste episkopa Stefana Kneževića i Nikodima Milaša, dvije biste Mis Adeline Irbi, Spomenik guslaru i obilježja drugim zaslužnicima u krajiškoj istoriji, „preživjele“ su jedino bronzane glave vukova na nekoliko javnih česmi. Izradu svih tih obilježja je obezbijedilo Srpsko kulturno društvo „Zora“ i postavilo ih na mjesta s kojih su čuvali istorijsko pamćenje.

Upravo Nikola Cerovac je bio među osnivačima SKD Zora, 1989. godine. To je bilo prvo društvo ili ustanova sa srpskim imenom u Socijalističkoj Republici Hrvatskoj i jedno od rijetkih sa srpskim imenom u tadašnjoj SFRJ. Osnivački skup je održan 8. jula na fudbalskom igralištu „Bukovice“ u Kistanjama. Bilo je to u vrijeme obilježavanja 600 godina od Kosovske bitke i otvaranja nove zgrade Bogoslovije „Sveta tri jerarha“ u manastiru Krka. Vlasti SR Hrvatske nisu registrovale društvo pa je nova osnivačka skupština održana krajem 1989. godine u Plavnu, mjestu u kojem je Dositej Obradović napisao svoje prvo djelo „Ižica“.

U ljeto 1990. godine počela je da djeluje likovna kolonija Umjetničko bratstvo manastira Krka, koja je aktivna i danas, a veći broj mjesta u sjevernoj Dalmaciji obišli su tada istaknuti srpski književnici.

Društvo djeluje i sada i to pod imenom SKD Zora Knin-Beograd.

Zora je ubrzo po formiranju postala simbol srpske nacionalne emancipacije na području sjeverne Dalmacije a danas je u punom smislu riječi kulturna institucija.

U manastiru Krka se danas nalazi oko 250 djela istaknutih srpskih likovnih stvaralaca od kojih je njih nekoliko ta djela u tom manastiru i stvaralo. I kolonija Umjetničko bratstvo manastira Knina je obnovila rad. U obezbjeđivanju uslova za njen rad nezaobilazno je pregnuće i entuzijazam Nikole Cerovca.

On je bio i među osobama najzaslužnijim za obnavljanje Kninskog likovnog salona koji se sada održava u Beogradu i naziv mu je Krajiški likovni salon. Početkom 2022. održan je 22. saziv tog salona, ovaj put u Galeriji 73, a prethodni su bili u Muzeju železnice, Domu Vojske Srbije i u drugim galerijama. Veliki doprinos u tome pripada Komesarijatu za izbeglice i migracije, koji je finansijski podržavao i rad likovne kolonije Umjetničkog bratstva manastira Krka.

Kolonija, SKD Zora Knin-Beograd, Krajiški likovni salon, izdavačka djelatnost... čuvari su uspomena na nesebičan doprinos Nikole Cerovca.

Neka mu je laka zemlja!