Predstavljen Zbornik "Građanski rat u Hrvatskoj (1991–1995)"

BEOGRAD - U velikoj sali GO Novi Beograd na Dan srpskog jedinstva, slobode i nacionalne zastave održana je promocija 18. Zbornika Građanski rat u Hrvatskoj (1991–1995) Udruženja Srba iz Hrvatske koji je priredio Milojko Budimir. Ovo Udruženje je izdalo u prethodnom periodu i 16. i 17. Zbornik koji nažalost nisu predstavljeni zbog epidemije korona virusa.

U Zbornicima autori argumentovanom istorijskom građom nastoje da ostave pisani trag istoriji, da se sačuvaju istorijske istine o srpskom narodu koji je vijekovima živio u Hrvatskoj, posebno na prostorima Krajine.


Autori su: dr Sofija Božić, dr Momčilo Diklić, Mirko Bjelanović, dr Kosta Novaković, dr Kosta Nikolić, Jovana Obradović, Danko Perić, Marko Janković, Jovo Bajić, Rajko Petrović, Đorđe Pražić, Marinko M. Vučinić, prof. dr Svetozar Livada, Milojko Budimir i Đuro S. Kuljanin.

Milojko Budimir je rekao kako Udruženje postoji od 1990. godine, te su prošle godine objavili i monografiju Tri decenije izbjeglištva, ali zbog epidemije nisu uspjeli da predstave knjigu.


– Moram da napomenem da smo izdali i knjigu Izbjeglišvo za vrijeme postojanja Republike Srpske Krajine koju je uradio Danko Perić, gdje smo se osvrnuli na ono vrijeme izbjeglištva dok smo živjeli na prostoru Krajine. Još je vrijedna spomena Bibliografija, sve ono što je objavljeno 1990–2020, u pitanju je 2000 naslova. Htjeli smo da sačuvamo trag jer ono što nije u knjigama to se nije ni desilo.

Budimir podsjeća da se sa izdavanjem Zbornika krenulo 2004. godine, poslije naučnog skupa i tada je objavljena knjiga Mihajla Vučevića Građanski rat u Hrvatskoj. Svake naredne godine zahvaljujući Komesarijatu za izbjeglice bili su u programu za Oluju i dobijali određena sredstva za štampanje Zbornika.


– Za sve ove godine štampane su hiljade stranica, koje nažalost nisu prevedene na neki od svjetskih jezika, ali i da jesu, koliko nas svijet sluša plašim se da ne bi bilo velikog efekta. I u ovom broju smo željeli da nastavimo tradiciju i da ne govorimo samo o onom što se desilo 1991–1995, nego da obradimo i neke teme koje su iz ranije prošlosti – rekao je Budimir.

Profesor Mile Rajčević kaže da slom Kraljevine Jugoslavije i proglašenje NDH 10. aprila 1941. godine hrvatske ustaše i frankovci dočekali su vrlo dobro pripremljeni, isto kao i 1991. godine hrvatski političari raspad SFRJ, u čemu su vrlo aktivno učestvovali partijski kadrovi iz vrha vlasti u Hrvatskoj, infiltrirani u gotovo sve institucije sistema, vojske, države…

– Vrijeme u kome se živjelo do 1991. godine u Hrvatskoj bilo je vrijeme zabluda srpskog naroda, lažnog bratstva i jedinstva, koje su planski činjene, a koje je srpski narod skupo platio. Danas su mnoga srpska sela u Hrvatskoj, na prostorima RS Krajine etnički očišćena, postoje samo u toponimima. Nema nikakve razlike u zločinima koje je počinila Nezavisna Država Hrvatska nad srpskim narodom koji je živio u NDH u vremenu 1941–1945. godine i od zločina koje je hrvatska država počinila nad srpskim narodom 1991–1995. godine u Divoselu, Smiljanu, Gospiću, i okolnim srpskim selima opštine Gospić, Dalmaciji, Baniji, Kordunu…


Rajčević je konstatovao da je u zbornicima data dragocjena arhivska građa uvaženih naučnih radnika, istraživača, vojnih eksperata, komandanata jedinica, preživjelih ljudi iz kolone, temeljena na naučnim činjenicama, što će biti nezaobilazni izvor podataka za svakog onog ko se bude bavio uzrocima i izučavanjem Građanskog rata u Hrvatskoj.

Predsjednik Udruženja Marinko Vučinić čiji je otac bio takođe predsjednik Udruženja, Mihajlo Vučinić, član je uređivačkog odbora Zbornika.


– Mnogi bi rekli zašto se više govori o Građanskom ratu u Hrvatskoj. Međutim, sigurno ste i svjesni da je to izuzetno važno. Ta nezavisna Hrvatska je zasnovana na mitu Domovinskog rata i oni uporno brane tu tezu. Bez obzira da li su lijevo, desno, u centru, imaju konsenzus o tome da je to bio odbrambeni rat. Mi moramo da objavljujemo naše radove koji potkrepljuju naše stanovište da je na tlu tadašnje avnojevske Hrvatske bio Građanski rat.

Vučinić naglašava da nema institucije u Srbiji koja se sistemski bavi izučavanjem Građanskog rata u Hrvatskoj.


– Da nema naših zbornika praktično niko se ne bi time ni bavio. A prelistajte hrvatske istorijske časopise, pogledajte njihovu izdavačku produkciju, oni neprestano izdaju.

Vučinić ukazuje na pogubnu činjenicu da u hrvatskoj javnosti postoji jedinstvo po pitanju karaktera rata, a da nažalost u Srbiji ne postoji.


– U dva teksta koja sam ja ovdje pisao reagujem na jednu seriju o NDH koja je išla na Hrvatskoj televiziji, to je ta jedna perfidna revizija istorije, a njen glavni redaktor je istoričar kojeg mi ovdje dočekujemo sa velikim oduševljenjem, u pitanju je Hrvoje Klasić.


Vučinić naglašava da ono što ga posebno pogađa je što niko od naših istoričara nije reagovao na tu seriju kao pojavu gdje nalazimo perfidnu reviziju istorije.

Na promociji se moderator Danko Perić osvrnuo i na život i rad čuvenog profesora dr Svetozara Livade čiji se tekst nalazi u Zborniku.

„Prof. dr Svetozar Livada rođen je 1928. godine u Gornjem Primišlju, opština Slunj. Preminuo je na Savindan, 27. januara 2022, u 94. godini.

Bio je sociolog, prevashodno sociolog sela, demograf, istoričar, politikolog, filozof, poslije građanskog rata devedesetih bio je među malobrojnim Srbima koji su radili na obnovi srpskih institucija na teritoriji današnje Hrvatske, a do kraja života nije se slagao sa Miloradom Pupovcem.

Vesna Ivanović je za života Livadinog objavila knjigu Svetozar Livada – mali prilog o iznimnom životnom profilu.

Livadin univerzitetski udžbenik Sociologija sela u dva toma, ima oko 1.000 stranica. Vjerovatno je jedan od najobimnijih iz te sociloške discipline u svijetu.

Bio je učesnik NOR, na čijem početku 1941. je imao svega 13 godina. Bio je nosilac Partizanske spomenice 1941.

U partizanima je prvi put ranjen kao 16-godišnjak, govorio je i pisao, da je kroz njegovo tijelo prošlo ukupno 17 metaka.


Bio je medicinski fenomen još i po tome što je operisan 42 puta, sedam godina je neprekidno ležao u bolničkom krevetu, primio za to vrijeme, kako je pisao, 250 litara krvi, dva i po hektolitra! Deset godina njegove rane su bile otvorene. Zbog preloma nadkoljenica i njihovog gnojenja, rekao je, skraćen je 12 centimetara, fizički se smanjio. To mu nije smetalo da vozi automobil.

Duhom je bio jak i to je ostao do kraja bogatog i dugovjekog života.

Diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, na grupi istorija i filozofija, a doktorirao, 1975. godine na Poljoprivrednom fakultetu u Zagrebu, temom iz ruralne sociologije. Od 1963. do 1972. bio član savjetodavne ad hok grupe za ruralnu sociologiju pri međunarodnoj oganizaciji FAO.

On i Kninjanin dr Mirko Martić smatraju se začetnicima izučavanja sociologije sela i njene nastave na Zagrebačkom sveučilištu, a imaju i velike zasluge za utemeljivanje Zagrebačke sociološke škole i Zagrebačke škole socilogije sela, koja je još poznatija po imenu Ruralnosociologijska škola.

Livada, Martić i Vlado Cvjetičanin, da navedem još jedno krajiško prezime, bili su i među pokretačima specijalizovanog časopisa svjetske reputacije, Sociologija sela, koji je počeo da izlazi 1963. godine, najprije kao izdanje Agrarnog instituta u Zagrebu.

Naša bi se demografija morala više zainteresirati za demografsko historijsko naslijeđe, za minuli i tekući rad generacija. Ta valjda je izlišno podsjećati da prostor i vrijeme ne počinju od nas, a niti život naroda. Narod je vječan i ima dugo pamćenje i ne trpi historijski zaborav. Morali bismo napraviti bilans načina proizvodnje.

U vrijeme Građanskog rata u Hrvatskoj, 1991–1995, Livada je bio stručni savjetnik za humanitarnu pomoć pri komandi UN za tadašnji sektor Sjever.

Već 1997. objavio je knjigu Etničko čišćenje – zločin stoljeća u izdanju SKD Prosvjeta iz Zagreba. Drugo izdanje ove knjige objavljeno je 2002. godine.

Bio je stalna meta verbalnih i drugih napada, čk i u poznim godinama. Jedino rješenje vidio je u tome da postane počasni konzul Srbije u Zagrebu i tako dobije diplomatsku zaštitu.

Koliko znam to nije ostvareno.

Negdje pred smrt rekao je: „Proživio sam toliko fizičkih bolova da je previše i za stotinu ljudi, ali ova duševna bol, što nas je porazila fukara integralnog nacionalizma mitovima i falsifikatima, nadvisuje sve ostale bolove.”

Neka mu je vječna slava, laka mu zemlja!

Tekst i foto: Dragana Bokun; Srpsko kolo