Prljevo i Pribudić - Mjesta ni na nebu ni na zemlji

PRLJEVO - Gotovo svake godine iz izbjeglištva za seosku slavu Svete Petke posjetim u Hrvatskoj u opštini Gračac rodno selo Prljevo i susjedno selo Pribudić, u kome se nalazi crkva Svete Petke.

Ove godine radi pandemije korone i srušenog mosta na rijeci Zrmanji bio je manje vjernika, ali zahvaljujući mještanima iz susjednih dalmatinskih mjesta Otona, Pađena i Žagrovića crkva je bila gotovo ispunjena. Svetu arhijerejsku liturgiju uz gračačkog paroha Predraga Pantelića vodio je i sveštenik Miloš Orelj iz Drežnice, Gorski Kotar. Nakon liturgije po starom dobrom običaju nastavljeno je druženje uz pjesmu i harmoniku Đonija koji je rodom iz Žagrovića. U isto vreme u crkvi je obavljeno krštenje jednom dječaka čiji roditelji žive u Zadru što je predstavljalo posebnu radost, jer nažalost krštenja su rijetka pojava u ovim našim ličkim selima.

Crkva Svete Petke iz 18. vijeka bila je oštećena u Drugom svjetskom ratu, ali je u posljednjem ratu prošla bez posljedica. Ipak vrijeme i nebriga učinili su svoje pa je u posljednje vrijeme zahvaljujući mještanima iznova okrečena i vraćen joj je raniji izgled. Pored crkve započeli su radovi na bratskoj kući koja je do Drugog svjetskog rata služila kao škola. Ostaje nada da će se pojaviti donatori kako bi i ovaj objekat bio vraćen u stanje u kome se nalazio prije rušenja.


Osnovni problem ovih mjesta koja se nalaze na granici između Like i Dalmacije predstavlja povezanost sa većim gradovima Gračacom i Kninom. Iako ovuda prolazi željeznička pruga ali ne saobraćaju putnički vozovi koji su uglavnom služili za prevoz mještana iz ovih sela. Porušene su željezničke stanice na Otriću i Pribudiću a prugom samo prolaze brzi i teretni vozovi. Sve ovo ukazuje na činjenicu da je to bila smišljena politika koja se nažalost ne mijenja iako su prošle dvije i po decenije od završetka ratnih sukoba.

Da je to tako najbolje pokazuju putevi koji se loše održavaju pa je sve teže doći do ovih mjesta. Na cesti koja ide iz Zrmanje, u gradnji je most preko rijeke Zrmanje, ali kiše i vodene bujice učinile su ovaj pravac gotovo neprohodnim. Nije mnogo bolja situacija ni sa pravcem koji ide od Otrića uz željezničku prugu kroz ova sela prema Kninu. Daleko je bolja situacija u selima koja se nalaze u kninskoj ošštini gdje novi gradonačelnik Knina Marko Jelić ulaže napore da olakša život mještanima ovih sela. Ni u ranijem vremenu gračačka opština nije pokazivala interes za ova mjesta pa je zaista velika šteta što teritorijalno nisu pripala kninskoj opštini. Neki raniji pokušaji da se to ostvari nisu urodili plodom jer bi stanovnici ovih mjesta postali onda Dalmatinci. Konačno su odlučili da ostanu Ličani iako svjesni da će još dugo hodati neasvaltiranim putevima.


Ovakvo stanje dovelo je do toga da je život ovdje gotovo stao. Rijetki povratnici prepušteni sebi i svojoj sudbini broje posljednje dane. Nema ni jedne obrađene njive. Sve je prekrilo trnje i korov. Jedini plodovi jeseni su šipak, drenjina i trnina. Po proplancima bijele se pečurke koje više nema ko da bere, a nekada je to bila unosna zarada. Ovakav ambijent odgovara samo za divlje životinje koje nesmetano dolaze do preostalih kuća. Odgovara i lovcima koji stižu džipovima sa raznih strana a lovište je iznajmio neki lovac iz Sinja. Sve ovo ukazuje da će poslije progona Srba nestati i divlje zvijeri jedini sada stanovnici ovih mjesta.

Zatvaram kućna vrata i sa tugom u duši napuštam zavičaj koji polako tone u zimski san. Kuće ostaju prazne čekajući proljeće i naš ponovni povratak. Ostaje nada da će poslije izbora koji su održani ovog ljeta u Hrvatskoj i izbora nove vlade sa podpredsjednikom iz redova srpskog naroda data obećanja biti ispunjena. Ako se to desi ovuda će proći asfaltni put Zrmanja – Bender, a mnogi zaseoci iznova će dobiti ekeltričnu energiju.

Za kraj pomolimo se Svetoj Petki da se i do dogodi jer ukoliko do toga ne dođe ova mjesta ostaće kao i do sada – ni na nebu ni na zemlji.

U Prljevu, o Svetoj Petki 2020.