Krv na lišću - Petrova Gora (proljeće 1942. godine)

Na današnji dan 14.05.1942 godine probijen je ustaški obruč na Petrovoj gori. Time je slomljena duga ofenziva koja je ustvari počela još u decembru 1941. godine i nakon kratkog zatišja trajala cijeli mart, april i polovinu maja. Glavnina partizanskih snaga se izvukla i time spriječila uništenje, ali su zato veliku cijenu platili civili, nejač…djeca i žene.

Pjesma djevojčice Ljiljane Nunić u završnom stihu govori o tom proljeću na Petrovoj gori:

Šuma pitoma i divlja u isto vrijeme,
I samo od smrti skriva,
I samo u smrt šalje.

Ova ponosna šuma i cijeli Kordun će ga posebno pamtiti. Kao i svaki rođeni Kordunaš vezan sam za ovu svetu goru. Kad god mi se pruži prilika volim otići u Petrovu goru, naći svoga mira u njedrima majčice naše. Nakupim kesteni, gljivarim, napijem se hladne planinske vode, osluškujem žubor petrovačkih bistrih potoka…

Poznam je dosta dobro, ali uvijek otkrijem nešto što do tada nisam vidio. Šušti bukovo lišće pod nogama. Spuštam se niz Mali Velebit, poslije pređem na tu po zlu čuvenu Barin kosu. Idem niz potok prema Muljavi i u jarku uz samu cestu što vodi prema Petrovcu nailazim na mali spomenik sestrama Ljubičić, petogodišnjoj Slavki i trogodišnjoj Mariji. Po prezimenima su porijeklom sa vrginmošćanske općine, možda iz sela Brnjavac. Stradale su zadnjeg martovskog dana toga nesretnog proljeća 1942. godine…. Više o tom proljeću reći će vam tekstovi:

Historijski vodič “Petrova gora”, autor mr. Mile Dakića:
- Proljeće u Petrovoj gori i njenoj okolici 1942. godine bijaše teško. Nikada toliko krvi, suza, hajki na ljude. To krvavo ratno proljeće oduze na hiljade života, a hiljadama ljudi koji ga preživješe utkalo je u psihu teške uspomene, izoralo doživotne brazde sjećanja.
Doba dalekog i krvavog ratnog proljeća otkriva gotovo nemoguća ljudska otuđenja, bijeg razuma u davno pređena animalna prostranstva besmisla i podsvjesti. U tom vremenu je ispoljena bijeda mogućeg nečovječnog ponašanja zvjeri u ljudskom obliku.
O tome svjedoče mnoga stratišta po selima i šumama kordunaškim, bezbrojne crne marame, jame i muke nevidjene. Samo za 90 dana tog ratnog proljeća 1942. godine, u selima općine Vojnić i Vrginmost usmrćeno je 3.454 stanovnika...

"Kordunski rekvijem", autor dr. Svetozar Livada
- Svaki dan na Kordunu je sahranjivano 55 ljudi od okupacije do ustanka, a od ustanka do kraja rata svaki dan je zakopavano 27 civila i 4 borca. Ukupno je Kordun imao oko 30 hiljada žrtava. Od ukupno puginule djece za vrijeme rata u Hrvatskoj preko 41% bila su djeca sa Korduna. Točnije 6608 malih nevinih života poslali su zlikovci u smrt ...

Bože...što li pamte i čega su se sve nagledala ova bukova stabla, dok je petrovačke potoke mutila krv ?! Ako vas put ikad nanese pokraj ovog malog spomenika ostavite na njemu dva kamenčića iz potoka, dva kestena, dva cvjetića šumska, zimzelen…bilo što…dva lista bukova…..dvije divlje kupine.

DOK BUDEMO PAMTILI DOTLE ĆEMO POSTOJATI !!!