Dobri ljudi u loša vremena!!!

Sredinom marta, prije mjera zaštite od korona virusa, u Vrginmost je dopremljena vrijedna donacija sijemenskog kukuruza. Oko 180 kesica, nešto manje od dvije tone u vrijednosti 11 000 evra mještanima vrgomoske opštine i selima nastanjenim Srbima u opštini Topusko donirali su dobri ljudi Zoran i Maja Ćirković iz Češke. Njihovom donacijom će kukuruzom brenda „Kulak“ iz Osijeka oko 150-ak familija posijati isto toliko rali (jutara op.a) kordunaške zemlje! Imao sam priliku da koordiniram čitavom akcijom i zajedno sa stranačkim drugarima Đorđem i Srđanom (Macut i Kolar op.a.) uručim donaciju načelniku Vrginmosta Milanu Vrgi. Raritet je u činjenicu da ni Zoran ni Maja nemaju rodbinskih veza sa Srbima u Hrvatskoj. Zoran je rodom od Paraćina a Maja iz Ćuprije. Sumnjam da su u Hrvatskoj i boravili do našeg prvog susreta na kraju prošle godine, a odlučili su da svojim novcem, ne novcem nekakvog budžeta, udruženja, projekta…, pomognu neznane im ljude. U stranci sam od njenog osnivanja i ne sjećam se da je neko iz svojeg džepa odjednom i samoinicijativno izdvojio ovolika sredstva da bi pomogao tamo nekim ljudima na tamo nekom Kordunu za koje skoro i nije znao da postoje!

Ćirkovići su poslovni ljudi sa razgranatim uspješnim poslovima u Češkoj i Mađarskoj!

„Meni je svaki Srbin brat ma gde god da živi i zadovoljan sam da mogu našim Srbima da pomognem. Sa naše strane od srca i iz duše“, rekao mi je zadovoljno Zoran po primitku informacije da je njihova donacija dopremljena u Vrginmost i podijeljena poljoprivrednicima. „Ne mora bre samo ja da živim. Neka žive dobro svi naši ljudi jer od Boga smo svi jednaki“, govorio mi je sa specifičnim naglaskom dodajući kako za njega ne postoje „Srbi iz Srbije, Srbi iz Hrvatske ili Crne Gore, Bosne“. Postoje Srbi i postoje dobri ljudi“- Zoranov je životni moto. I u pravu je. A upravo jedni od te kategorije dobrih ljudi su Ćirkovići. Pogotovo u ova teška i neizvjesna vremena jer na muci se poznaju junaci!

Kroz razgovor sa Zoranom početkom februara, ukazao sam na tešku situaciju ljudi, prije svega u povratničkim sredinama. Pomenuo sam, sasvim slučajno, problem sa malim količinama sijemenskog kukuruza koje naši ljudi mogu dobiti iz donacija. Zoran je odmah insistirao da uplati onoliko koliko god kažem da je potrebno! Bilo mi je neugodno jer koliko god želio pomoći svoj narod, nisam želio da to ide na nečiju materijalnu štetu. Jer ne radi se dvije, tri ili pet kesa kukuruza, već 180!!! Tokom gotovo svakodnevnih telefonskih kontakata, insistirao je a time me i ohrabrio.

Čitav posao realizovali smo preko zadruge u Šidskim Banovcima čime smo opet pomogli da naši ljudi koji rade u zadruzi poput „Baje“ Ralića ostvare poslovne benefite. Najbitnije je da je kukuruz kod seljaka, podijeljen i već skoro zasijan. Kao da su naši Ćirkovići znali da dolaze teška vremena u kojima je zbog korone teško nabaviti kukuruz. Donacija se uklapa i u generalnu Vladinu poljoprivrednu politiku koja nalaže, uslijed krize, zasijati sve raspoložive površine raznim kulturama. A kuruzi su jedna od tradicionalnih kultura našeg krajiškog seljaka bio on mali ili veći proizvođač. Uostalom, dok je kuruza u rudnjaku (sepet, krto op.a) i kumpjera u trapu – nemeže bit’ zime, prastara je banijska životna filozofija! Vrijedi bogami i u današnjem vremenu. Obzirom da je u prosijeku podijeljeno dvije kesice po familiji, sa ušparanih 500-injak kuna – Blatuščani, Pješćančani, Slavopoljčani, Poljančani, Crnopotočani, Kat’novčani, Staroseljani, Perjani, Maličani, Čemerničani, Kozarčani, Brnjavčani i drugi farmeri vrgomoske i topličke općine, moći će kupiti gorivo, sredstva zaštite, veštačko đubrivo ili drugi materijal.

Ćirkovići kažu da su ovo samo prvi koraci pomoći sunarodnicima u Hrvatskoj. Podsjećam da su uoči Božića kupili 40-ak paketića za djecu u Iloku i okolini, a lani su donirali novac parohiji u Kninu bez da su znali nadležnog paroha! Namjera im je već ovog proljeća pokrenuti proizvodnju povrća u jednom od naših sela u opštini Topusko! „Ovo sa kukuruzima jeste naša pomoć. Ali želimo da investiramo znatno više u povratnička sela kako bi ljudi radili, zaradili, poboljšali svoj životni standard. Možda će se, kada krenemo sa konkretnim poslom, neko od mlađih vratiti i ponovo pronaći sreću u svojem selu jer i ja sam seosko dete pa znam šta je i kolika moja ljubav prema selu, priča mi ovih dana Zoran dok „prebiremo“ po mogućnostima proizvodnje – moguće već ove godine. A dok izolacija traje njih dvoje iz Praga sa nekoliko ovdašnjih istomišljenika planiraju . „Ako i ne uspijemo ovog proljeća posaditi povrće, finansiraćemo pripremu zemlje i ostale potrebne predradnje kako bismo nagodinu mogli početi. Mi ne odustajemo od onoga šta planiramo i ljudima obećamo, kategorična je Maja! Oboje naglašavaju kako im profit od investicije u srpska povratnička sela nije prioritet. Uostalom da im je profit osnovna ideja vodilja, ne bi razmišljali o ulaganju svojih 60-ak ‘iljada evra u posao sa neizvjesnim ishodom u vremenu društvene i privredne, skoro pa, kataklizme! I to su sredstva u grubo planirana samo za prvu investicionu godinu sa tendencijom znatnog povećanja i uloženih sredstava i zasađenih površina.

„Neka imaju naši ljudi. Neka ima naša stranka koristi od toga“. Da, Zoran je potpisivanjem pristupnice član SDSS-a, pa time realizovana donacija kukuruza kao i planirane aktivnosti imaju osim humanog i stranački karakter! Želja mu je kada prođe ova neizvjesna virusološka kriza da upozna predsjednika stranke dr. Pupovca i neposredno mu izloži svoje ideje! U podršku vodstva stranke svakoj plemenitoj ideji koja je od pomoći narodu, ne sumnjam!

I da zaista, Ćirkovići su baš dobri ljudi u teškim vremenima, jer u dobru je lako dobar biti, na muci se (pre)poznaju junaci!!!