Krajišnici u posjeti Ravnoj Gori

Srpski narod je na području Jugoslavije za vrijeme Drugog svjetskog rata bio nosilac otpora okupatoru i kvinsliškim režimima kroz dva pokreta: četnički pokret Jugoslovenske vojske u otadžbini i partizanski komunistički pokret. Ova dva pokreta su imala različitu ideološku podlogu, ciljeve, gledanje na uređenje oslobođene otadžbine, pa i različitu taktiku otpora. Ove razlike dovele su ih do otvorenog oružanog sukoba. Iako je četničko-rojalistički pravac potisnut sa istorijske pozornice, ostaće zapamćena zasluga pojedinih četničkih komadanata poput Momčila Đujića u zaštiti srpskog naroda od hrvatskog pogroma.

Najveći broj onih koji su navedenog dana posjetili Ravnu Goru potiče iz Kninske krajine i svjesni su činjenice da bi ih bez Dinarske četničke divizije i Momčila Đujića zadesila sudbina koji su doživjeli Srbi u onim krajevima gdje četnika nije bilo, a pokazalo se da partizanski pokret nije bio u stanju da zaštiti civilno stanovništvo koje je tada masovno stradalo.

Posjeta manastiru

Na putu do Ravne Gore posjetili smo ženski manastir Bogovađu i upoznali se sa mnogim podacima iz njegove duge i stradalne prošlosti.

Manastir potiče još iz vremena Stefana Lazarevića. Posebno je stradao za vrijeme turske najezde, a kasnije od drugih uzrpatora i okupatpra – Austijanaca i Njemaca! U vrijeme Prvog svjetskog rata bio je pretvoren u bolnicu za ranjenike. Međutim, Austrijancu su u povlačenju i bježaniji opljačkali manastir i odnijeli crkvena zvona.

Manastir slavi Svetog Georgija Velikomučenika. Sadašnja scrkva izgrađena je sredinom 19. vijeka. Na zapadnom zidu nalazi se kamena ploča na kojoj su ispisana imena 320 srpskih ratnika iz okolnih mjesta koji su izginuli u periodu od 1912. do 1918. godine.

Vojvoda Mišić

Zatim smo prošli kroz Mionicu i pored Struganika gdje se nalazi rodna kuća srpskog i jugoslovenskog vojvode Živojina Mišića. Inače, svake godine, u Mionici se održava kulturno-istorijska manifestacija, pod nazivom „Mišićevi dani“ kako bi se, naročito mlađem naraštaju, još jednom ukazalo na jednu od najznačajnijih ličnosti iz srpske novije istorije. Ove godine manifestacija se održava po 22 put od 14 do 21. jula, a otvorio je generalni sekretar predsjednika Republike Srbije Nikola Selaković.

Za nas Krajišnike, svakako, posebno je važna uloga Mišića koji je u tek novostvorenoj državi u martu 1919. godine, a na predlog regenta Aleksandra, posjetio Zagreb, Karlovac, Ogulin, Gospić, Glinu, Sisak, Varaždin i Rijeku. Po povratku referisao je Aleksandru da od ideje bratstva i jedinstva nema ništa! Rekao je: „Svi oni jednako misle! To je svijet za sebe. Ma kakvim prijedlogom da se pojaviš stvar je propala... To je najodvratnija fukara na svijetu, koja se ne može zajeziti ničim što bi im se ponudilo.“

Proslavljeni vojvoda je predlagao da granice budu tako „gdje im mi povučemo, ne ondje gdje naše ambicije izbijaju na površinu, nego ondje gdje istorija i etnografija kažu, gdje kažu jezik i običaji, tradicija i, najzad, gdje se sam narod po slobodnoj volji opredijeli, pa će to biti pravo i Bogu drago“.

Sada poslije 100 godina od formiranja Kraljevine SHS vidimo koliko je Mišić bio u pravu i koliko su njegove riječi bile proročanske.

Na Ravnoj Gori

Uskim asfaltnim putem, kroz prekrasne pejsaze planine Suvobor, stigli smo do Memorilalnog centra na Ravnoj Gori. Iako je sud rehabilitovao Ravnogorski pokret i Dražu Mihailovića, izgleda da je malo toga učinjeno da se ovaj kompleks prezentuje onako kako zaslužuje,

Sa istorijom Ravnogorskog pokreta detaljno nas je upoznao Vladan Radosavljević koji brine o kompleksu u okviru kojeg se nalazi crkva Svetog Đorđa i spomenik đeneralu Draži Mihailoviću. Vladan je inače, sin kapetana Miloša Radosavljevića, komandanta valjevskog ravnogorskog korpusa Jugoslovenske vojske u otadžbini, čija slika stoji uz Dražinu u Memorijalnom domu, a piše kako je nestao u Bosni u junu 1945. godine.

Od Vladana saznajemo da je nakon odluke suda o rehabilitaciji Mihailovića, ipak, povećano interesovanje za dolazak na Ravnu Goru, ali da će se to tek ostvariti u narednom periodu.

Ovdje, zasada, dolaze Slovenci i Hrvati. Poznato je da su i oni, koji su bili za monarhiju, prišli Ravnogorskom pokretu i bili njegovi aktivni učesnici. Iako je za očekivati, ali na samoj Ravnoj Gori nema previše obilježja koja govore da se nalazite u središtu nekadašnjih okupljanja četnika u Drugom svjetskom ratu.

U Memorijalnom domu s ponosom predstavljaju Orden za zasluge (Legion of merit) najviše američko odlikovanje za strance američkog predsjednika Harija Trumana koji je posthumno odlikovao Mihailovića 1948. godine, kao i Ratni krst kojim je komandant francuskog pokreta otpora general Šarl de Gol odlikovao Dražu Mihailovića u februaru 1943. godine. Američki orden Memorijalnom domu na Ravnoj gori ustupila je Dražina kćerka Gordana, koja je umrla prije nekoliko godina.

O tome koliku vrijednost ima u SAD-u njihov orden koji je Mihailović dobio posthumno, najbolje govori činjenica da ih je, dodijeljeno svega 12 u svijetu i to strancima koji su zaslužni za njihovo spašavanje. U neposrednoj blizini Ravne Gore spašeno je oko 480 pilota i padobranaca. To je dokaz da Draža nije bio saradnik okupatora, jer da je bio njihov saradnik, on bi ih izručio Nemcima.

Imena krajiških četnika

Na spisku onih koji su poginuli za vrijeme Drugog svjetskog rata nalazi se veliki broj pripadnika Dinarske četničke divizije. Tu su mnogi Krajišnici pronašli imena svojih rođaka i prijatelja. Ali nažalost na tom spisku nedostaju još mnoga imena.To je zadatak za neke nove istraživače.

Posebno je bolna činjenica, a koju ističe Radosavljević, „da su komunisti, kada su došli na vlast, odnosno Tito 1944. godine, temeljito vršili likvidaciju svih koji su bili u četnicima, a ljudi su otišli iz patriotizma kao što su oni otišli u partizane da se bore protiv okupatora. Do sada je registrovano 60.000 imena koje su komunisti ubili i to bez ikakvog suđenja. Sve je to trajalo do početka prve polovine 1945. Zašto? Zato što 1945. bilo glasanje da se narod izjasni da li će monarhiju ili ne. Tada su oni odstranjivali sve te u koje su sumnjali – od Srbije, Crne Gore, Slovenije, Bosne i Hercegovine, jedan broj Hrvata. Imamo preko 150 sveštenih lica. Ubijali su ih jer su znali da sveštenici neće nikada odstupiti od krune jer crkva nosi krunu, kao što svaki patrijarh nosi krunu. Uklonili su ih da ne bi vršili nikakve propagande. Osam vladika, srpskih i crnogorskih, je likvidirano".

Tako su na kraju Krajišnici upoznali i onu drugu medalju naše tužne srpske istorije koja je dovela do bratubilačkog rata i kada su posebno stradali Srbi koji su doživjeli genocid na prostoru Nezavisne države Hrvatske. Samo složni i jedinstveni i u ovom vremenu, kada smo izloženi mnogim nedaćama, bićemo u stanju da sačuvamo svoj nacionalni i kulturni identitet.