Marica Šeatović: Preostaje nam nada

Kako ocjenjujete susret predstavnika udruženja porodica nestalih i ubijenih Srba iz Srbije i Hrvatske s predsjednicom Kolindom Grabar-Kitarović?

Izgleda da je bila potrebna inicijativa o susretu dvoje predsjednika da bi došlo do tog sastanka. Ovo je prvi put da nas je predsjednica primila. Jednom smo je, kad je postala predsjednica, zamolili za susret. Trebalo je više od godinu dana da nam se javi njen savjetnik za unutarnju politiku, tražeći da predložimo datum. Rekli smo da može bilo kad jer mi ništa ne uslovljavamo, ali on se više nikad nije javio. Kad je Ivo Josipović bio predsjednik i kad smo od njega tražili da nas primi, učinio je to u roku od mjesec dana, ali nakon toga se ništa nije desilo. Zato se sada nadam da će se nešto pokrenuti u korist ljudi koji traže svoje nestale i ubijene članove porodica. Kad bi vlasti u Srbiji dale podatke da se nađu nestali Hrvati, vjerujem da bi se i u Hrvatskoj otvorili arhivi i olakšalo nalaženje nestalih Srba. Najteže je naći ljude nestale 1991. jer su odvođenja bila pojedinačna, iz stanova, kuća i radnih mjesta. Ljudi su sačekivani ispred zgrada, odvođeni na ispitivanje i više se ne bi pojavili. Policijske postaje imaju uvide tko je te ljude ispitivao jer su nakon toga nestajali u Savi, Dravi, Dunavu i tko zna gdje.

Što je, što se tiče vašeg udruženja, konkretno dogovoreno?

Predsjednici smo uručili spisak lokacija gdje bi mogli biti nestali članovi porodica članova našeg udruženja, a dogovoren je i sastanak šefa Vladinog Povjerenstva za zatočene i nestale, pomoćnika ministra hrvatskih branitelja Stjepana Sučića s članovima udruženja. Što se tiče lokacija, naša članica Radojka Mrkić, kojoj je u ljeto 1991. odveden muž i otada mu se gubi svaki trag, iznijela je da je na lokaciji blizu vukovarskog novog groblja tokom rata bilo nekoliko grobova s NN oznakama, ali da su ti grobovi poslije poravnati.

Kako ocjenjujete izvještavanje medija o susretu s predsjednicom?

Hrvatski mediji su očekivano prenijeli samo saopćenje, dok su mediji iz Srbije objavili još manje. Mnogi Srbi u Hrvatskoj, ali i u izbjeglištvu, pitaju se zašto se ne spominju njihove žrtve i stradanja. To je stvar medija: ja sam otvorena za sve ukoliko žele razgovarati i to objaviti.