Spomeničku baštinu na području Republike Hrvatske nema više ko da štiti

Za vrijeme građanskog rata u Hrvatskoj od 1991. do 1995. godine osim stradanja vjerskih došlo je i do razaranja i devastacije i na profanim objektima. Najbolјi primjer za to su uništeni Dvori Stojana Jankovića u Islamu Grčkom u Dalmaciji. Uz dvore koji su bili dobar primjer kombinacije ladanjske i fortifikacijske arhitekture nalazila se i crkva Svetog Georgija, koja je služila i kao porodični mauzolej. U ratu, posebno za vrijeme hrvatske agresije na Ravne Kotare i Maslenicu 22. januara 1993. godine, stradao je čitav kompleks sa crkvom, ali je srećom, prije agresije, iz dvora izmješten sav ikonopisni materijal, arhiva, biblioteka, slike, namještaj i drugi predmeti koji su pripadali Jankovićima i njihovim naslјednicima Desnicama.

Rušenje crkvenih i drugih objekata srpske provenijencije nije prestalo sa izgonom Srba iz Hrvatske nego je i poslije nastavlјeno. Tako je crkva Svete Nedelјe u Karinu minirana i do temelјa srušena, demolirana srpska crkva u Obrovcu, na Saborni hram u Dubrovniku bačena bomba, porušeni ostaci crkve Časnog krsta u Velikim Zdencima, oplјačkan manastir Orahovica... Duga je lista učinjenog beščašća na ovim objektima i ono se nažalost nastavlјa i danas (Drniš, Šibenik, Kistanje i dr.). Sa ovim se želi uništiti autentična svjedočanstva i duhovno pamćenje srpskog naroda na prostorima Banije, Korduna, Slavonije i Dalmacije. U proteklom periodu sistematski je uništeno oko 3 000 spomenika NOR-a. Scene rušenja i skrnavlјenja obišle su svijet, koji je nažalost ostao indiferentan.

Osim nepokretnih spomenika stradalo je i pokretno kulturno blago. Pored dragocjenih liturgijskih predmeta, uništene su čitave galerije ikona na ikonostasima, djela najpoznatijih ikonopisaca i slikara od XVI do XX vijeka. Procijenjuje se da je zauvijek nestalo preko 7 000 ikona. To je umjetnički i duhovni genocid koji bi teško mogao podnijeti i neki jači i brojniji narod. Oštećen je najveći dio materijala koji je pripadao Srpskoj pravoslavnoj crkvi, a koji joj je vraćen 1985. godine i pohranjen u riznicama Dalmatinske, Gornjokarlovačke, Zagrebačko-lјublјanske i Slavonske eparhije. U tom zatiranju svega srpskog porušeni su saborni hramovi u Pakracu, Karlovcu i Mostaru. Oplјačkana je Episkopska knjižnica u Pakracu koju je osnovao još Arsenije III Čarnojević. Uništena je i riznica stare Pakračke eparhije u kojoj su čuvane vrijedne ikone i drugi liturgijski i umjetnički predmeti iz manastira Orahovice, Pakre i Svete Ane.

Mnoge srpske svetinje uništene su i izvan ratnih dejstava. Posebno je za osudu uništenje spomeničkog naslјeđa koje zbog svoje arhitektonske i umjetničke vrijednosti pripada najvišoj kategoriji. Tako su u plamenu nestale crkve brvnare u Rastovcu i Donjoj Rašenici (Zapadna Slavonija), kao i crkva brvnara u mjestu Buzeta kod Gline, sve iz XVIII vijeka, a bile su pod zaštitom UNESKO-a.

U poslјednje vreme svjedoci smo kako nestaju stare drvena kuće na području Banije i Korduna koje su izgrađene u XVIII i XIX vijeku i nalaze se pod zaštitom države. Odgovorni za njihovu zaštitu tvrde da samo na području sisačko-moslovačke županije godišnje netragom nestane tridesetak starih kuća, pravih bisera nekadašnjeg graditelјstva. Nerijetko se prepoznatlјive banijske ili kordunaške drvene kuće mogu vidjeti na zagorskim brežulјcima, na obalama Save u Slavoniji, pa čak i u Dalmaciji, a sve odreda su bez ikakvih papira postavlјene na mjesta gdje ne pripadaju.

Iako je Ministarstvo kulture Republike Hrvatske još 2005. godine donijelo konzervatorsku osnovu kojom je propisan postupak sa zaštićenom baštinom, ona se ne poštuje. Poslјednjih godina krađe starih drvenih kuća učestale su na samoj granici Banije i Korduna, u brdskim selima i zaseocima oko Vrginmosta.

O krađi vlastite kuće ovih dana saznala je Branka Vojnović čija se kuća nalazila u mjestu Buzeta kod Gline. Iako je krađu vlastite kuće uredno prijavila do sada počinioci nisu pronađeni. Godinama poslije „Oluje“ bilo smo svjedoci da su nesmetano odnešeni svi pokretni predmeti (kućni namještaj, tehnika, slike i dr.) a sada su na red došle i kuće.

Uništavanjem spomeničke baštine srpske provenijencije želi se uništiti autentična svjedočanstva i duhovno pamćenje srpskog naroda. Pri uništavanju duhovnih tekovina zaboravlјa se da se radi i o uništavanju civilizacijskih tekovina svih lјudi.