O činjenju, nečinjenju i zločinjenju (1)

BANJALUKA - Ne znam gdje su donedavno počivali posmrtni ostaci četvorice slavonskih episkopa, ali je prenošenje njihovih kostiju u pakrački Hram bio odličan povod da se tamo, pored naših arhijereja i sveštenoslužitelja, (opet) okupi šaroliko društvo.

Pored vjernog naroda, koji je bio prisutan u mnogo manjem broju od gostiju, na tom svetom mjestu okupiše se (opet) kolaboracionisti hrvatskog režima, bilo po zadatku bilo zbog PR-a (pablik rilejšn ili odnosi sa javnošću), a uz njih i šačica banjalučkih apologeta i obožavalaca lika i djela nadležnog episkopa.

Vjerni pravoslavni narod u Zapadnoj Slavoniji poslije 1995. postoji još u tragovima nakon što je većina tamošnjeg srpskog korpusa, koji je danas brojčano prisutan na nivou statističke greške, ateizovan, agnostičan ili pokatoličen i na utabanom putu u kroatizaciju.

Kolaboracionisti, koji su (uglavnom iz Zagreba) došli u uzvratnu posjetu, već četvrt vijeka sprovode hrvatsku državnu politiku, a profesor Svetozar Livada naziva ih HRbima. Ti srpski vrhovnici su zadovoljni arhijerejskim „osvježenjima“, pošto umjesto blaženopočivšeg mitropolita Jovana i prethodnog vladike Save, koji su ih prozreli i nisu „zarezivali“, nisu okretali kolač na božićnim „domjencima“ i komemorisali sa hrvatskim (anti)fašistima, sada imaju njima podobne, politički korektne, kooperativne, sa nesporno „čistom“ ratnom prošlošću.

U svojstvu izaslanika predsjednice Hrvatske i u ulozi investitorovog (hrvatska Vlada) nadzornog organa za radove na obnovi Eparhijskog dvora, u Pakrac je stigao i hrvatski ministar kulture Zlatko Hasanbegović.

Ignorišući onu narodnu: „S kim si takav si“, vladika je saopštio da je svako dobrodošao u Hram Gospodnji (šta će ako svrate Merčep ili Glavaš?), a NDH nostalgični ministar je uzvratio da hrvatska Vlada finansira i „vodi brigu“ o hrvatskoj kulturnoj sakralnoj baštini.

Kako bi to bilo da, na primjer, Ivan Tasovac, ministar kulture Srbije, na svetkovini u franjevačkom samostanu u bačkom gradiću Bač izjavi da taj samostan knjiži u srpsku kulturnu sakralnu baštinu – ne možemo ni pretpostaviti.

Za razliku od hrvatskih medija, niko se od srpske „sedme sile“, kao uostalom ni domaćin, na ovu izjavu nije osvrnuo, mada je najveću medijsku pažnju u Pakracu privukao upravo Hasanbegović.

Potpuno je jasno da hrvatski ministar zna šta govori pošto je takozvana hrvatska pravoslavna crkva dočekala vlast i ministra kakve je samo poželjeti mogla, koji svakako neće ostati gluvi na vrištanje onih na posljednjem popisu preko 16.000 deklarisanih „hrvatskih pravoslavaca“ da im se registruje crkva i prepuste nekretnine Srpske pravoslavne crkve (SPC) na području Hrvatske.

Kako bilo, obnavlja se Vladičanski dvor, prioritetno onaj dio u kome je predviđeno da bude vladičanski kabinet i kancelarije za administrativno osoblje. Uslijediće obnova prostora za (neprocjenjivo vrijednu) biblioteku koja će u Pakracu valjda biti sigurnija i bliža ruci korisnika nego u Zagrebu, gdje se sada nalazi, ili recimo u Beogradu.

Obnovu sufinansiraju i institucije Srbije i Repiblike Srpske, pa pošto je značajan novac u opticaju, logično je pitanje kojem broju srpskih domaćinstava u Zapadnoj Slavoniji bi se tim novcem mogli obezbjediti osnovni uslovi za opstanak?

Daće Bog da se priča ne završi kao u Teslinom Smiljanu u kome danas nema nijednog pravoslavnog Srbina a obnovljena Crkva je postala „spomen-crkva“.
Nakon (najmanje) deceniju duge pauze, istog dana je u manastiru Svetog Jovana u Jasenovcu održana i sjednica Odbora za Jasenovac Svetog arhijereskog sabora SPC kojim odnedavno predsjedava dugogodišnji sekretar tog odbora vladika Jovan.

Pokušao sam potražiti opširniju informaciju na sajtu Odbora (čiji se baner nalazi na svim stranama zvaničnog sajta SPC), ali je kao najsvježija vijest ona iz „Džeruzalem posta“ od 30. maja 2013. godine, pa mi bijaše dugo čekati.

Kako prenosi sajt Muzeja žrtava genocida iz Beograda, odlučeno je da Odbor promijeni naziv u „Odbor za Jasenovac i ostala stratišta“ što će, kako se navodi, „dovesti i do proširenja interesovanja“.

Beogradska „Politika“ piše da je Odboru za Jasenovac proširena nadležnost, pa će se on ubuduće baviti i svim ostalim stratištima na teritoriji bivše Jugoslavije. Navodi se da je ideja da sva ta mjesta budu hristijanizovana, odnosno obilježena krstom ili kapelom, kako bi se sačuvala od zaborava, ali postala i molitvena mjesta.

O proširenju nadležnosti crkvenog Odbora za Jasenovac izvjestili su i hrvatski mediji, pa „Jutarnji list“ pojašnjava da će se Odbor, između ostalog, „baviti i zločinima nacista za vreme Nedićeve Srbije na Sajmištu“.

Ova očekivanja nisu bez osnova, pošto se pomenuti odbor do sada gotovo uglavnom bavio projektima vezanim za Holokaust i nema sumnje da će se od sada sa proširenom nadležnošću značajnije baviti ovim pitanjem i na području Srbije.