Milane, plati struju koju si davno imao

TOPUSKO (SNV) - Meni preostaje još samo da sam sebi skratim ove muke, rezignirano je promrsio povratnik Milan Ivković iz Golinje, izlazeći iz zgrade Elektre u Topuskom, gdje je saznao da mora snositi troškove priključka svoje drvene kućice na električnu mrežu.

Prije nekoliko mjeseci Novosti su objavile priču o Milanu Ivkoviću, čovjeku koji je, nakon što je u ljeto 1995. pobjegao iz rodne kuće u Golinji, gotovo 20 godina proveo u prihvatnom centru kraj Loznice. Kap je prelila čašu kada je prihvatni centar, zbog obilnih kiša poplavljen prošle godine i Milan je bez razmišljanja krenuo put Banije.

Susjedi su pomogli, kuća je pokrivena, zidovi su popravljeni, prostorije su osvježene, podovi betonirani, a skupljeno je i nešto novca za prve povratničke Milanove dane. javili su se mnogi čitatelji nudeći pomoć. Toliko je toga prikupljeno, da je SNV odlučilo kombijem prevesti iz Zagreba sve darovane stvari. Činilo se da se približava trenutak kada će Ivković napokon useliti u svoju kuću, no prema svemu sudeći, zimu će morati provesti u tuđim kućama jer je zapelo tamo gdje nikako ne bi trebalo – u činovničkom labirintu.

Nema obnove, nema priključka Krajem listopada održan je sastanak predstavnika HEP-a, Državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje i SDSS-a, nakon kojega je HEP svojim distribucijskim područjima poslao naputke u kojima se navodi da će korisnicima obnove, koji su prije rata imali priključak na el. energiju, snositi trošak priključka. Dakle, potrebno je da korisnici imaju uredno podnesen zahtjev u nadležnom HEP-u i da se nalaze na listi obnove. Draganu Ivkoviću nisu dozvolili da uredno podnese zahtjev jer je, kažu – zakasnio. Na listi obnove Državnog ureda za obnovu ga nema jer su mu kuću obnovili susjedi i prijatelji dobrovoljnim sredstvima i radom. I tako, umjesto da činjenica što ne traži sredstva za obnovu bude olakotna pa da mu se bez čekanja i natezanja osigura samo priključak, ona je za Milana Ivkovića – otežavajuća !

- Vodu sam nekako riješio, rekli su da samo trebam platiti radove, a priključak će biti besplatan. U Elektri je nastao problem. Rekli su da nema načina da mi besplatno priključe struju jer nisam na vrijeme podnio zahtjev i da mi sada ne vrijedi nikakvo pisanje zahtjeva jer sam jednostavno – zakasnio! Kada mi je to rekao službenik Elektre u Topuskom, čitav svijet mi se srušio. Useliti neću jer nemam 7,5 tisuća kuna samo za priključak. Radovi se plaćaju posebno, to bih se možda nekako i snašao, no priključak je za mene potpuno nedostižan. Ne mogu zaboraviti vrijeme kada sam ovdje odrastao i živio. Imali smo struju i vodu, uplaćivali samodoprinos, plaćali smo sve račune redovno, pa i već platili jednom taj priključak. Ne mogu i ne želim više živjeti od pomoći drugih. Želim sam, svojim rukama steći osnovne uvjete za život. Želio bih da jednom ja pomognem nekome u nevolji, a ne da stalno meni netko pomaže. A što ako se razbolim, pa ja nemam niti zdravstvene knjižice, niti sam osiguran? Više ne znam kome da se obratim gdje da idem, na koja vrata da zakucam, s gorčinom i tugom govori Milan Ivković.

Direktor Elektre u Topuskom Mladen Štajduhar svojski se potrudio da nam objasni o čemu se zapravo radi, no to objašnjenje, vođeno hladnim paragrafima, aktima, odlukama i uputama, tisuće kilometara daleko je od čovjeka i njegove nesretne sudbine, od njegove želje da ostatak života provede u rodnoj kući, na svojoj zemlji.

- Na žalost, Milanu Ivkoviću ne možemo pomoći. Tko do 2009. godine nije tražio da mu se priključi struja, to pravo je izgubio i troškove mora snositi sam. Znam da je to nezgodno, možda i nije humano, ali riječ je o odluci HEP-a koju smo na terenu dužni provoditi. Jednostavno, mi ne možemo pomoći. Neka se obrati Općini, Uredu za prognanike i izbjeglice ili nekim drugim institucijama koje bi to mogle možda platiti umjesto njega, savjetuje prvi čovjek Elektre, koja je nadležna za održavanje, izgradnju i distribuciju el. struje na području gdje živi Milan Ivković. On očito nije jedini povratnik koji je po mjerilima činovnika "zakasnio". Na to upućuje i činjenica da u Elektri Sisak postoji, kako nam je rekao Štajduhar, tipski odgovor koji se šalje na adrese zakašnjelih povratnika, u kojemu doslovno stoji: "Obnovljenim objektima koji su prije rata imali priključak, a korisnik je podnio zahtjev za priključenje prije 1. travnja 2009. priznaje se pravo na priključnu snagu, a plaćaju samo stvarne troškove priključenja!"

Nije teško primijetiti da je odabrani rok za podnošenje zahtjeva 1. april, dan kada se na sve strane laže i maže, slobodno i bez ikakvih posljedica. Kada se čitava stvar sagleda sa humanog stanovišta, jedino uporište ovakve odluka Hrvatske Elektroprivrede ima u 1. aprilu, sve ostalo je besmisleno, nehumano i ponižavajuće za ljude koji lutaju od nemila do nedraga, ne tražeći, već proseći struju, vodu, socijalnu pomoć. A u hladnim uredima, kod još hladnijih uhljebljenih činovnika, uglavnom niskog i najnižeg ranga, prosjaci nisu dobrodošli.

AUTOR: Vladimir Jurišić