SELO KOJEM SU ODBROJANI DANI

GORNJI KLASNIĆ (SNV) - Prije samo dvadesetak godina, u Gornjem Klasniću u Baniji živjelo je više od 400 stanovnika, a pripadajuća osnovna škola, trgovina i pošta bile su nešto što se samo po sebi razumije. No danas ovo brdovito selo između Gline i Dvora na Uni više liči na nekakvo arheološko nalazište.

Kamene i drvene kuće, biseri autohtone banijske arhitekture, napuštene, sustavno propadaju, dok jedva dvadesetak stanovnika, uglavnom samotnjaka razbacanih po brdima, beznadno, zaboravljeni od svih, proživljavaju malu apokalipsu.

Dragan Ćosić, sa četrdesetak godina, jedan je od najmlađih stanovnika Gornjeg Klasnića.

- Rođen sam ovdje i u Klasniću sam završio osnovnu školu koju je pohađalo više od 150 učenika. Sjećam se dobro, selo je imalo 300 kućnih brojeva i otprilike 450 stanovnika. Danas svi stanovnici mogu stati u jednu sobu, a kako je riječ o starijim ljudima, u toj sobi bit će sve više prostora. Ja još nekako uspijevam preživjeti jer živim s starom majkom koja ima kakvu - takvu mirovinu. Nije to neki život, već svakodnevna borba za opstanak - kaže Dragan.

Na svakom koraku, u ovom selu vide se zapuštene i napuštene drvene i kamene kuće, nekada prave ljepotice izgrađene vještim rukama banijskih majstora gradnje. Nažalost, gotovo sve propadaju, gutaju ih šuma i šikara, sve ih je teže pronaći ili uočiti. U jednoj takvoj, sagrađenoj prije 200 godina, živi Milka Sarapa.

- Kao i svi mještani, i ja sam sa mužem i sinovima u kolovozu 1995.

pobjegla u Srbiju. Stalno sam mislila na svoj Klasnić i jedva sam dočekala da se dvije godine kasnije vratim u svoje selo. Muž je uskoro umro, sinovi su ostali razbacani po svijetu i već 10 godina živim sama. Nemam nikakvih primanja niti bilo kakve pomoći iz Gline ili Siska. Prije par godina otišla sam u Centar za socijalnu skrb u Glini.

Rekli su da ne mogu dobiti novčanu pomoć jer, kažu, još mogu raditi i kopati. Imam 78 godina i ne dao im Bog da oni žive od onoga što ja nakopam! Živa sam zahvaljujući sinovima koji i sami teško žive, ali tu i tamo pošalju koji dinar. Imam nešto kokoši, ali svakodnevno se borim protiv lisica i jastrebova koji su navalili na ovo malo sirotinje - priča Milka Sarapa, starica koja živi na samom rubu gladi i neimaštine... (Nastavak priče u Novostima.hr - snv)

Autor: Vladimir Jurišić