KRAĐA STARIH BANIJSKIH KUĆA

U Konzervatorskom odjelu u Sisku kažu kako samo u njihovoj županiji godišnje netragom nestane tridesetak starih kuća, pravih bisera nekadašnjeg graditeljstva. Nerijetko se prepoznatljive banijske ili kordunaške drvene kuće mogu vidjeti na zagorskim brežuljcima, na obalama Save u Slavoniji, pa čak i u Dalmaciji, a sve odreda su bez ikakvih papira postavljene na mjesta gdje ni povijesno ni estetski ne pripadaju.

Recept je jednostavan. "Hauzmajstor" ili njegovi skauti u raseljenim selima i napuštenim vrletima Banije i Korduna pronađu staru drvenu kuću u dobrom stanju, raspitaju se o vlasniku, koji je u većini slučajeva u Srbiji, stupe s njim u vezu i za 2.000 do 5.000 eura kupe objekt, koji tada rastavljaju, pomno bilježeći raspored greda i dasaka te ih pod okriljem noći odvoze. Kuća je spremna za prodaju i montažu bilo gdje u Hrvatskoj ili inozemstvu, ali po višestruko višoj cijeni.

Zaštićena baština

- Pojava ilegalnog uklanjanja kuća sve je izraženija na Baniji, posebice na području Dvora. Upravo je zbog toga Ministarstvo kulture donijelo 2005. konzervatorsku osnovu za Općinu Dvor, kojom je propisan postupak sa zaštićenom baštinom. Posebno vrijedne i zaštićene cjeline s okućnicama su, primjerice, u selima Gorička, Komora, Gornja Oraovica, Ljeskovac, Šušnjari i drugima. Inače, Sisačko-moslavačka županija izuzetno je bogata primjercima tradicionalnog graditeljstva, pa utoliko više imamo obavezu čuvati ih, zaštititi, obnoviti ili prenamijeniti. Ovog je trenutka 20 starih kuća u našoj županiji u registru kulturnih dobara, a iz programa javnih potreba u kulturi za svaku se izdvaja 50.000 do 70.000 kuna godišnje. Nažalost, stotine ostalih su na meti pljačkaša - objašnjava Ivana Miletić Čakširan, pročelnica Konzervatorskog odjela u Sisku.

Svojevremeno je Konzervatorski odjel oštro reagirao na izjavu bivšeg urednika "Vjesnika" Nenada Ivankovića, koji se pohvalio kako je kod Gvozda kupio 11 starih drvenih kuća, objašnjavajući da u Karlovačkoj županiji namjerava sagraditi etno selo. Sasvim slučajno, Ivanković je zaboravio od Konzervatorskog odjela zatražiti stručno mišljenje, suglasnost i dozvolu.

U Kobiljaku policija je zatekla jednog Petrinjca koji je bez dozvole demontirao i složio na kamion staru drvenu kuću, a zabilježen je i slučaj pokušaja prelaska državne granice s drvenom građom autohtone banijske kuće.

Posljednjih godina krađe starih drvenih kuća učestale su na samoj granici Banije i Korduna, u brdskim selima i zaseocima oko Gvozda.

Koliko god se policija trudila da lopovima uđe u trag, uspjeh je polovičan. Tu i tamo otkriju se neki počinitelji jer do policije dolaze prijave vlasnika ili susjeda. One nešto pametnije lopove, koji s vlasnikom postignu dogovor i kuću plate, pa je rastave i odvezu bez znanja i dozvole Konzervatorskog odjela, teško je otkriti jer je i vlasnicima u interesu da šute.

- U posljednjih pet godina imali smo 14 slučajeva krađe drvenih objekata na području Općine Gvozd. Uglavnom se radi o kućama, ali nađu se tu i staje i sjenici. U osam slučajeva počinitelji su pronađeni, a svih osam krađa počinili su dvojica pljačkaša, pa nije teško zaključiti da su imali osigurano tržište za staru građu ili cijele kuće. Protiv njih su podnijete kaznene prijave - kaže Marijan Brnad, načelnik policijske postaje u Gvozdu.
 

Lažni namještaj

Od mještana zabačenih sela saznajemo da postoji još jedna isto tako unosna i prilično rafinirana varijanta pljačke. Naime, nepoznati došljaci kradu ili kupuju dijelove drvene građe kuća starih 100 i više godina. Od tog materijala u svojim radionicama proizvode dijelove namještaja u starinskom stilu, a kako kupac lako može provjeriti starost drveta, ostaje u uvjerenju da je kupio vitrinu, policu ili noćni ormarić izrađene u 18. ili 19. stoljeću. I sve to masno plati.

U Donjem Selištu kraj Gline, u drvenoj kući koja se nadaleko raspoznaje po "badži", valjkastom limenom ornamentu na čijem se vrhu šepuri pijetao koji pokazuje smjer vjetra, žive Milka i Đuro Gvoić.

- Kuću je 1918. sagradio moj pradjed Simo i tada je bila najljepša u selu. U njoj se generacijama rađalo, ženilo, udavalo i umiralo. Bilo je u selu još nekoliko takvih kuća, ali su uglavnom napuštene, zaboravljene i propadaju. Tu i tamo netko dođe pa se raspituje za cijenu moje kuće, objašnjavajući kako bi je dobro platio, a kuću demontirao i odvezao. Takvih kupaca se odmah riješim jer nema tog novca za koji bih dao ovu ljepoticu. Zimi je topla, ljeti prohladna i u 100 godina izdržala je mnoge oluje i gromove. Nekoliko kuća u selu, koje su građene od cigle u isto vrijeme kada i moja, urušile su se i propale. Eto, moja drvena, u kojoj nema niti jednog željeznog čavla, stoji i dan-danas - ponosan je Đuro Gvoić.