Krvava slava u Kometniku 1942.

VOĆIN - Kraj spomen obilježja u središtu sela Kometnik nedaleko od Voćina, održana je komemoracija u znak sjećanja na civile srpske narodnosti ubijene 13. i 14. siječnja 1942. godine.

Osamdeseta obljetnica tog strašnog ustaškog zločina obilježena je prigodnim govorima, polaganjem vijenaca kraj spomen kosturnice i polaganjem ruža u podrumu kuće u Voćinu, gdje su nedužni ljudi prije pogubljenja bili zatočeni. Bio je to jedan od najvećih ustaških zločina tijekom Drugog svjetskog rata na Papuku, počinjen u znak odmazde zbog gubitaka u okršaju s partizanskim jedinicama.

Episkop požeško-slavonski Jovan Ćulibrk je rekao da nije bilo slučajno da se zločin dogodio na obilježavanje Nove godine po julijanskom kalendaru.

- U Drugom svjetskom ratu najviše se ubijalo na praznike i na seoske slave jer je trebalo radost pretvoriti u tugu. Trebalo je prije svega ljubav pretvoriti u mržnju jer su se nadali da će mržnja zavladati, da će oni koji će preživjeti, postati jednake zvjeri kao što su oni sami - rekao je vladika Jovan.

Predsjednica Vijeća srpske nacionalne manjine Virovitičko-podravske županije Milena Lazić istaknula je da su stradalnici, iako već pogođeni prvom ratnom godinom, ipak pripremali obilježavanje slave.

- Nisu je dočekali, a oni koji su preživjeli svakako u te dane nisu imali mira. Trebalo je godinama nakon vježbati ne samo taj mir, nego radost života i susreta sa bližnjima, koje god oni vjere i nacije bili. Danas se sjećamo tih naših seljaka i zanatlija, mladih i starih, muškaraca i žena. Sjećamo se svih onih koji su taj užas promatrali okamenjeni u strahu za živote svojih porodica. Ni njima nije moglo biti lako – rekla je Milena Lazić.

Ivo Horvat, tajnik Virovitičko-podravske županije i dobitnik nagrade Svetozar Pribičević za unapređenje hrvatsko-srpskih odnosa, rekao je da se izgovarajući imena uklesana na spomen obilježje, sjećamo olovnog i opasnog vremena u kojem je mržnja porazila ljubav, a svirepa, neshvatljiva ljudska priroda izbila na površinu i učinila zlo.

- Pitam se često koliko se puta na ovim prostorima moraju desiti ovakve strahote da shvatimo da to ne može biti ljudski put. Zar tako nije bilo i u našoj nedavnoj prošlosti koje smo se prije kojih mjesec dana prisjetili u Voćinu? Žrtva je uvijek ista bilo kojoj strani pripada - iste su suze majke koja plače za izgubljenim sinom bila ona Srpkinja, Hrvatica, pravoslavka, katolkinja ili pripadnica bilo koje druge vjere ili nacije - rekao je Horvat. O okolnostima zločina i istraživanjima koje je proveo u radu na popisu žrtava, govorio je povjesničar Milan Radanović.

- U dva dana, u dva mjesta ubijeno je 259 stanovnika, a u narednim danima ubijene su još dvije stanovnice. Žrtve su prije ubojstva bile ponižavane i prebijane, a tom svirepošću ustaše su cijelom kraju željele poručiti da se bilo kakva podrška partizanskom ustanku ne isplati - rekao je Radanović.

Zamjenica predsjednika Srpskog narodnog vijeća i saborska zastupnica Dragana Jeckov naglasila je da je tragedija mještana voćinskih sela samo jedan u nizu velikih zločina koji su zadesili srpski narod u Drugom svjetskom ratu.

- Osim izrazite mržnje, za ovako nešto ne može postojati nikakav razlog. U to vrijeme bilo je dovoljno samo biti pravoslavne vjere da bi stradala cijela generacije. Svaki relikt ustaškog terora u nama izaziva najveću jezu i ledi nam krv u žilama. Ipak, danas s ovakvog mjesta šaljemo poruke mira - zaključila je Jeckov.

Vijence su položili predstavci Srpskog narodnog vijeća, Virovitičko-podravske županije, Saveza antifašističkih boraca i antifašista, delegacije SDSS-a Virovitičko-podravske, Bjelovarsko-bilogorske i Zagrebačke županije, delegacija VSNM-a Zagrebačke županije, gradova Slatine i Orahovica te općina Voćin, Nova Bukovica, Čađavica i Gradina.