Godišnjica stradanja Srba u Medačkom džepu. Parastos u crkvi Sv. Marka

BEOGRAD - Udruženje porodica nestalih i poginulih lica „Suza“ sa sjedištem u Beogradu, organizuje parastos za Srbe koji su ubijeni septembra mjeseca 1993. godine u operaciji hrvatske vojske "Medački džep" (kod Gospića u Hrvatskoj).

Parastos će se služiti u četvrtak 09. 09. 2021. godine u crkvi Sv. Marka u Beogradu sa početkom u 11 časova.

Nakon Parastosa u Tašmajdanskom parku biće položeno cvijeće na spomen ploču stradalim Srbima u ratovima devedesetih.

"Razaranje je potpuno, sistematsko i namjerno"

Devetog septembra 1993. godine Hrvatska vojska je iznenada izvršila agresiju na srpska podvelebitska sela Divoselo, Čitluk i Počitelj, smještena u tzv. “Medačkom džepu”, južno i jugoistočno od Gospića, koja su se do tada osamnaest mjeseci nalazila pod zaštitom UN-a.

Hrvatska vojska je u nastupanju pljačkala, palila, rušila kuće, trovala bunare, ubijala i masakrirala civile, vojnike i milicionere. Ono što nisu uspjeli u nastupanju, pobili su i uništili u povlačenju, koje je, uz posredovanje UNPROFOR-a, potrajalo do 17. septembra iste godine.

U ovoj akciji, prema Veritasovim podacima, ubijeno je i nestalo 88 Srba, od toga 36 civila, od kojih je 26 starije od 60 godina. Među žrtvama je bilo 17 žena. Od ukupno 84 pronađena posmrtna ostatka 77 je identifikovano, dok se na listi nestalih vodi još 11 lica, među njima 7 civila prosječne starosti 71 godinu ok kojih su 4 žene. U ovoj akciji ranjenika uopšte nije bilo. Upravo ta činjenica i rezultati pregleda tijela upućuju na zaključak da se radilo o planskom i sistematskom ubijanju zarobljenih i ranjenih.

Sva tri sela su opljačkana a zatim sravnjena sa zemljom po sistemu „spržene zemlje“. Komadant UNPROFORA, general Žan Kot, 19. septembra 1991, poslije kompletnog obilaska pomenutih sela, izjavljuje: „Nisam našao znakova života, ni ljudi, ni životinja, u nekoliko sela kroz koja smo danas prošli. Razaranje je potpuno, sistematsko i namjerno“.

Za zločine počinjene u ovoj akciji Tužilaštvo Haškog tribunala optužilo je trojicu hrvatskih generala: Rahima Ademija, Janka Bobetka i Mirka Norca, dok je istraga protiv četvrtog, Petra Stipetića, obustavljena pošto je, po riječima Glavne tužiteljice, uspio dokazati „paralelnu liniju komandovanja“. Bobetku zbog bolesti optužnica nije ni uručena, a od izručenja Hagu spasila ga je smrt u aprilu 2003. godine.

Predmet Ademi/Norac Haški tribunal je, u septembru 2005, prebacio u nadležnost hrvatskog pravosuđa. Domaća optužnica ih je teretila za ubistvo 28 civila i 5 vojnika, te za uništavanje 300 različitih objekata, kompletno ubijanje stoke i trovanje bunara. Županijski sud u Zagrebu, u maju 2008, optuženog Ademija, vršioca dužnosti komadanta Zbornog područja Gospić, oslobađa svih optužbi, a optuženog Norca, komadanta operacije „Džep ‘93“, proglašava krivim za nesprečavanje, a time i za podržavanje i ohrabrivanje ubistava 4 civila i pljačkanje imovine te ubijanje i mučenje po jednog ratnog zarobljenika, i osuđuje ga na jedinstvenu kaznu zatvora od sedam godina, koju mu je Vrhovni sud smanjio na šest godina.

Hrvatsko pravosuđe je, počev od 2012, optužilo još trojicu pripadnika HV-a: Josipa Krmpotića, komandira izviđačke čete 9. gardijske brigade HV-a, zbog dopuštenja podređenima da ubiju četvoricu neidentifikovanih zarobljenih vojnika RSK i naredbe da se pale i ruše kuće lokalnog srpskog stanovništva, te Velibora Šolaju i Josipa Mršića, pripadnika iste jedinice, zbog ubistva starije neidentifikovane ženske osobe. U međuvremenu sa sva trojica i osuđeni pred Županijskim sudom u Zagrebu: Velibor Šolaja pravosnažno na 5 godina zatvora, a Josip Krmpotić i Josip Mršić nepravosnažno na po tri godine zatvora.

U aprilu 1991. godine u Divoselu je živjelo 344, u Počitelju 307, a u Čitluku 129 žitelja, skoro svi srpske nacionalnosti.