Prodaja dokumentacije iz logora Jasenovac na „Ibeju“

BEOGRAD - Ovih dana pojavila se sramna objava prodaje na desetine dokumenata i fotografija iz logora Jasenovac i Stara Gradiška iz perioda postojanja Nezavisne države Hrvatske. Ove eksponate nude za sada nepoznati prodavci iz više evropskih zemalja, prije svega iz Hrvatske i Austrije a prodaja ide preko platforme „Ibej“. 

 

 

Ovo nije prvi put da se odvija ovakva prodaja već je to praksa koja traje godinama. Radeći poslije progona Srba iz Hrvatske u Muzeju Srpske pravoslavne crkve u Beogradu bio sam svjedok da je tadašnji upravnik Muzeja Slobodan Mileusnić više puta išao u Austriju oko otkupa naših ikona i drugih crkvenih sasudi koje su nestale iz naših crkava i manastira. Bila je to praksa, jer za vrijeme građanskog rata u Hrvatskoj nestalo je oko 7.000 ikona i drugih crkvenih predmeta kojima se do danas gubi svaki trag.

 

Nažalost, glas javnosti ni u Srbiji a ni regionu bije bio jak da se otvoreno govori o uništavanju naše kulturne baštine. Umjesto da odgovara Hrvatska je tužila Srbiju za krađu kulturnog blaga, iako se radilo o izmještanju nekih riznica iz naših dalmatinskih manastira i i crkava Zapadne Slavonije. To su bili samo ostaci ostataka „reliqvia relikviarum“, od kojih su mnogi već vraćeni u Hrvatsku.

 

Jasenovac je tužna priča i ovo što se dogodilo govori više  o moralu onih čiji  preci snose odgovornost za više stotina hiljada nastradali u Jasenovcu. Za vrijeme postojanja Republike Srpske Krajine u više navrata  posjetili smo Jasenovac i uvjerili se da je devastiran početkom 1991. godine kada su ga zauzeli hrvatski vojnici. Tada je mogao nestati i veći broj eksponata koji se sada pojavljuje na prodaji. Od potpunog nestanka i sigurne propasti u „Bljesku“ muzejski fundus spasio je bivši kustos Simo Brdar, koji je sve sklonio u Republiku Srpsku. Poslije toga na volšeban način građa je stigla u Muzej holokausta u Vašington, a odatle posredstvom židovskih organizacija i muzeja vraćena u Hrvatsku.

 

Jedan dio ove građe završio je u novoj postavci muzeja u Jasenovcu za koju je članica Savjeta Muzeja Julijana Koš, predsjednica Jevrejske opštine Zagreb rekla da bi „ ustaše bile zadovoljne postavkom. To je skandal i sramota.

Među 136 redaka teksta o žrtvama nema ni jednog koje nije uvredivo za žrtve. Ono što sada postoji, a trebalo bi da svjedoči o zločinima, više prikriva nego što doprinosi da se sazna puna istina. Tu se ne pominju ustaške vođe, ne prikazuje oružje kojim su ubijane žrtve, niti se iznose dokazi o ulozi Rimokatoličk ecrkve u svemu tome.“ 

 

 U Hrvatskoj je 1991.godine bila formirana komisija HDZ-a koja je nakon `mukotrpnog i dugotrajnog rada` došla do zaključka d je u logoru Jasenovac ubijeno 2.238 ljudi i da je taj logor bio `opravdan jer je zatvarao protivnike NDH`“,  Osim muzeja, tu je i zelena poljana sa kamenim cvijetom, što na neupućene djeluje kao otravnati teren za golf, a ne stratište na kome je na najmonstruozniji način ubijeno nekoliko stotina hilljada Srba, Jevreja, Roma i drugih antifašista.

 

Sigurno je da ovim dokumentima nije mjesto na platformi „Ibej“ nego u muzeju kako bi posjetioci mogli da vide orginalne dokumente koji svjedoče o svoj monstruoznosti jasenovačkog logora. 

                                          Milojko Budimir,