Budimir: NDH ideologija nije poražena nego i dalјe egzistira uz pomoć zvanične Hrvatske

BEOGRAD - Povodom podizanja šatora i uznemiravanja mještana Srba (gradića u Lici) od strane proustaške Autohtone hrvatske stranke prava, Udruženje Srba iz Hrvatske izdalo je saopštenje za javnost u kome se kaže da ove godine kada obilјežavanjo 75-godišnjicu od genocida koji je doživio srpski narod na prostoru Nezavisne države Hrvatske svjedoci smo da ta ideologija nije poražena nego da i dalјe egzistira čak uz pomoć zvaničnih institucija Republike Hrvatske.

Kako drukčije tumačiti dozvolu koju je policija izdala članovima Autohtone hrvatske stranke prava (A-HSP) koji su ovih dana podigli šator kod spomenika ustanka u Srbu, sa namjerom da tu ostanu do 1. avgusta i tako spreče obilјežavanje 75-godišnjice Dana ustanka naroda Hrvatske.

Godinama smo svjedoci ovog ustaškog divlјanja prilikom obilјežavanja ovog datuma ali vidimo da sada u tome imaju i podršku države. Ovaj ustanak nije bio ustanak ni komunista ni četnika, kako ga članovi ove stranke predstavlјaju i njihovi mnogobrojni simpatizeri nego pobuna mještana da sačuvaju fizički opstanak od ustaškog pogroma.

Da bi sačuvali gole živote nakon uspostave Nezavisne države Hrvatske na ovom području 27. jula 1941. godine podignut je ustanak. Ovaj dan od završetka Drugog svjetskog rata obilјežavao se kao Dan ustanka naroda Hrvatske protiv fašizma i nacizma i slavio zajedno sa Danom ustanka naroda Bosne i Hercegovine. Potom je datum promjenjen i Dan antifašističke borbe u Hrvatskoj postao je 22. jun 1941. kada je formiran Sisački partizanski odred. Ovo je bio samo početak potiskivanja istine o učešću Srba i njihovoj ulozi za vrijeme Narodnooslobodilačke borbe.

Za vrijeme poslјednjeg rata u akciji „Oluja“ srušen je do temelјa spomenik koji je podignut u znak sjećanja na te ustaničke dane. Spomennik je iznova obnovlјen i nastavilo se sa obilјežavanjem Dana ustanka u Srbu što je izazvalo negodovanje pojedinih hrvatskih „udruga“ i pojedinaca. Iako se ovaj dan prestao zvanično obilјežavati još 1991. godine oni sve jače protestuju traželi reviziju ovih događaja. Tako se u „Ilustrovanoj povijesti Hrvata“ uopšte ne spominju događaji u Srbu, mada se kaže kako su toga dana „Srpske postrojbe (četnici) počinili genocid nad Hrvatima u Bosanskom Grahovu i okolnim hrvatskim selima i zaseocima“. Ali za vrijeme i poslije građanskog rata u Hrvatskoj, nije stradao samo spomenik ustanka u Srbu nego je porušeno više od 3000 spomenika i spomen-obilјežja. Ova činjenica ukazuje da je Hrvatska daleko od antifašističke zemlјe za koju se u svijetu predstavlјa.

U akciji hrvatske vojske i policije „Oluja“ u avgustu 1995. godine Srb je napustilo gotovo svo stanovništvo. Tragovi razaranja ni do danas nisu otklonjeni. Prema popisu iz 2001. godine u Srbu je živjelo 334 stanovnika. Većinsko stanovništvo su Srbi (61,5%), zatim slijede Hrvati (38,5%), koji su ovdje naselјeni poslije operacije „Oluja“. Po popisu iz 1991. godine, Srb je imao 5.254 stanovnika a Srbi su sačinjavali 99,9%. Srb je prije ovog rata bio u sastavu opštine Donji Lapac, a sada pripada opštini Gračac. U Srbu je djelovalo više privrednih subjekata: šumarija Srb, „Vrelo Une“ (hemijska djelatnost), „Ličanka“ (tekstil), „Metalija“ (metalska), Srebrenica (trgovačka djelatnost), Privredna banka Zagreb, Pošta i dr... Tada je u Srbu bilo više od 1000 zaposlenih a imao je i dom za stare, vrtić, bioskop, banku, poštu, petnaestak trgovina, nogometni klub itd.

Danas u Srbu ne radi ni jedan od navedenih poslovnih subjekata. Stanovništvo je uglavnom starije dobi i živi od penzija. Trenutno je 25 zaposlenih, što najbolјe ilustruje privrednu situaciju u kojoj se nalazi ovaj gradić. Postojala je do rata osnovna škola u Srbu koja je brojala 350-400 đaka i još 7 područnih škola u selima oko Srba. Srednja škola u Srbu je imala tri zanimanja za strojarskog, hemijskog i tekstilnog tehničara. Pomenute smjerove je pohađalo od 100 do 150 učenika. Danas je aktivna samo osnovna škola koja broji oko 20 učenika. Srednje škole nema kao ni jedne područne.

I na kraju možemo zaklјučiti da će se u Srbu poslјedice rata još dugo osjećati. Pretpostavka da se stanje popravi ne ovisi više samo od lokalne vlasti nego i od državne politike. Nažalost umjesto da stimuliše povratak Srba i to mlađe populacije Hrvatska donosi zakone kojima ne samo da sprečava povratak nego sa ovakvim postupcima zastrašuje i preostale Srbe da napuste ovo područje.

Izbjegli i prognani Srbi iz Hrvatske očekuju od matične države da zaštiti svoje sunarodnike kojima iznova prete aveti prošlosti i da sa ovim upozna institucije EU čija je Hrvatska postala članica prije tri godine.

Beograd, 10. jula 2016. Milojko Budimir
Generalni sekretar
Udruženja Srba iz Hrvatske