- Da Hrvatska nema ozbiljnih namera da se pozabavi zločinima počinjenih u "Oluji" 1995. godine, ali i da je sve podigla na "viši", stepen sprdnje, pre samo nekoliko dana, pokazala je odluka Opštinskog tužilaštva u Šibeniku zaduženog za građanske parnice protiv Hrvatske, koje je kvalifikaciju ratnog zločina - ubistva, cinično preimenovala u "zastarelo potraživanje ratne štete".
Istovremeno, u istoj zgradi, predstavnici tog istog tužilaštva, ali zaduženi za kaznena dela, već 20 godina "prikupljaju obaveštenja i informacije" za taj isti događaj koji je kvalifikovan kao ratni zločin ubistva.
"Vesti" su došle u posed originalnog dokumenta ovog tužilaštva pod brojem N-DO 120/15 od 17. avgusta, u kome se u obrazloženju odbijanja "Zahteva za mirno rešenje spora" porodice Jović koja je tužila Hrvatsku zbog ubistva Milana i Branislava Jovića, oca i sina. Tada je sa njima ubijen i Mihajlo Andrić. Oni su zarobljeni tokom akcije Oluja i ubijeni istog dana, 5. avgusta 1995. godine u Siveriću kod Drniša.
Hrvatsko državno tužilaštvo već dvadeset godina "istražuje" ovaj slučaj mada postoji iskaz svedoka koji taksativno navodi šta se tačno dogodilo tog dana.
Osam članova porodice Jović, majka i deca, u međuvremenu su tužili Hrvatsku tražeći da im plati za pretrpljene duševne bolove oko 350.000 evra. Odbijajući ovaj zahtev, zamenica Opštinskog tužioca u Šibeniku, Snježana Bajan sada konstatuje da je ovo Tužilaštvo utvrdilo da je "nastupila zastara potraživanja obzirom da je protekao i subjektivni i objektivni rok za podnošenje navedenog zahtjeva".
SPOR DUG 20 GODINA
- Zahtev za mirno rešenje spora sam sa majkom i braćom i sestrama podnela juna ove godine, ali ako prikupljanje dokaza o smrti mog oca i brata traje već 20 godina mada postoje iskazi najmanje tri očevica i pritom brojna dokumentacija, pitanje je koliko će ovaj spor trajati. Sa jednim od njih sam se i lično videla, popili smo kafu i obećao mi je da je spreman da svedoči, da ispriča ono što je video - kaže Željka Jović. |
Takođe, u odbijanju zahteva se obrazlaže i zbog čega je sam zahtev "neutemeljen":
"Iz zaprimljene dokumentacije proizilazi da je štetni događaj počinjen dana 05. kolovoza 1995. za vrijeme vojno redarstvene akcije "Oluja" usljed vojnih djelovanja, te šteta kao takva ima karakter ratne štete. Sukladno Zakonu o odgovornosti Republike Hrvatske za štetu uzrokovanu od pripadnika hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga tijekom Domovinskog rata (NN117/03), isključena je odgovornost RH za štetu koja ima karakter ratne štete".
Kćerka i sestra ubijenih Branislava i Milana, Željka Jović Subota kaže da još nije dobila ovaj dokument, ali da su je prijatelji obavestili da je ubistvo njenih najbližih šibenačko tužilaštvo prekvalifikovalo u "ratnu štetu".
- Očekivala sam sve, ali ne i da se hladnokrvno ubistvo za koje postoje svedoci, detaljna dokumentacija, obdukcioni nalazi i fotografije, predstavi kao ratna šteta. Ovo je novo ruganje žrtvama i istini - kaže za "Vesti" Željka Jović.
Ona će najverovatnije sutra otići u Šibenik kako bi razgovarala sa šeficom Županijskog državnog odvjetništva Živanom Beroš Dodig. Ipak, ne zna koliko bi postupak mogao da traje.
SVEDOČENJE O BRUTALNOJ LIKVIDACIJIUbistvo Branislava i Milana Jovića još nije razjašnjeno zato što postoji osnovana sumnja da su u njega bili upleteni i neki od čelnika tadašnjeg vrha države, između kojih je i Smiljan Reljić, nekadašnji šef hrvatske civilne tajne službe.
Jedan od ključnih dokaza je iskaz Petra Ivića, pripadnika 142. brigade Hrvatske vojske koji je u borbi zarobio Joviće i trećeg, Mihajla Andrić Rnjak, a zatim i prisustvovao njihovom ubistvu
U izjavi datoj Tužilaštvu 11. septembra 2001. godine (broj KN-DO-5/01, Šibenik, 11.04.2001), on je rekao i sledeće:
"U jednom je trenutku netko od prisutnih vojnika ili možda više njih, misleći na onu trojicu zarobljenika, upitao 'Što ćemo s njima, koji će nam k...c?'. Zarobljenici su sjedili jedan pored drugoga. Ispred njih se nalazio Smiljan Reljić do njega Ante Petričević, a iza Smiljana se nalazio njegov vozač Damir Blažević. Nakon onog upita Smiljan je odmahnuo rukom i kazao, 'Vodi, makni to...'".
Ipak, Ivić ovaj zapisnik nije potpisao iz straha za bezbednost svoje porodice.
Piše: Đ. Barović; Frankfurtske vesti
BEOGRAD - Da Hrvatska nema ozbiljnih namera da se pozabavi zločinima počinjenih u "Oluji" 1995. godine, ali i da je sve podigla na "viši", stepen sprdnje, pre samo nekoliko dana, pokazala je odluka Opštinskog tužilaštva u Šibeniku zaduženog za građanske parnice protiv Hrvatske, koje je kvalifikaciju ratnog zločina - ubistva, cinično preimenovala u "zastarelo potraživanje ratne štete".
