“Više nas boli nacionalističko vrijeđanje, nego što smo ostali bez kuće”

Milivoj Tintor ispred zgarišta kuće | Foto: Vladimir Jurišić

Nezamisliv šok doživjela je obitelj Tintor kada im je usred noći prije desetak dana u Glini u potpunosti izgorjela kuća, a još veći kasnije kada su na društvenim mrežama zaredali komentari na nesretan događaj.

– U požaru smo sve izgubili i jedva spasili žive glave, jer se sve odigralo u svega nekoliko minuta. U posljednji čas uspjeli smo spasiti dvoje maloljetne djece Leona i Lukasa. Zgarište se još dimilo kada su na društvenim mrežama zaredali komentari koji su nam teže pali nego tragičan požar. Ne mogu se oteti dojmu da je povod za šovinističke komentare bila činjenica da sam srpske nacionalnosti, pa su suprugu i mene zgrozile poruke u stilu: „Odite u Srbiju“, „Treba vas baciti preko Dunava“ i slično. Pa mi smo rođeni u Hrvatskoj, supruga Katarina, djevojački Jurković je Hrvatica iz Gline, a ja sam rodom iz Donjeg Žirovca gdje mi i danas živi otac. Oboje smo rođeni poslije rata, nikada se nikome nismo zamjerili pa su nas ovakve poruke u velikoj mjeri uznemirile – rekao nam je Milivoj Tintor ispred zgarišta kuće na periferiji Gline.

Iste noći u svoju kuću, nedaleko od njihove, primili su ih Milivojev brat Radovan sa suprugom Andrijanom. Ako je važno, i ona je Hrvatica.

Milivoj i Katarina zaposleni su u privatnoj pilani, u okviru javnih radova. Imaju skromna, ali redovna primanja. Tragičan događaj naprasno je promijenio njihov život pa su zabrinuti što će biti dalje.

– Sve se dogodilo izuzetno brzo. Srećom je supruga gledala film, dok sam ja spavao kao i djeca, kad je oko ponoći osjetila dim u prostoriji. Otišla je u WC odakle je dolazio miris paljevine i zatekla već dobro razbuktan požar. Probudila me i odmah smo pozvali vatrogasce. Kako je kuća drvena, a iznutra obložena stiroporom, sve je izgorjelo za sedam, osam minuta. Imali smo toliko vremena tek da spasimo djecu i žive glave. Kad su vatrogasci stigli, kuća je već izgorjela. Zajedno s policijom zaključili su da je do požara došlo zbog neispravnog razvodnika struje u toaletu. Bilo je vrlo hladno, djecu smo odmah odveli bratu gdje smo i mi kasnije otišli. Što će biti dalje s nama, ne znam. Snagu i nadu da će biti dobro daju nam neke organizacije i pojedinci. Najviše nam je pomogao SNV, jer nam je već u dvorište stigao poveći kontejner na koji treba samo spojiti struju i vodu na čemu se radi ovih dana. Oko toga se posebno istakla Ljuba Vrga, koja nas gotovo svakodnevno posjećuje. Komunalac iz Gline nasuo je velikim slojem pijeska blatnjavo dvorište kako bi se kontejner mogao postaviti i jedva čekamo da uselimo – kaže nam Milivoj Tintor.

Katarina Tintor s djecom (Foto: Vladimir Jurišić)

Nesreća je posebno uznemirila i zabrinula Katarinu, koja je na sreću bila budna i na vrijeme primijetila požar. Što bi bilo da je kojim slučajem i ona spavala, bolje je ne razmišljati. Zgrabila je djecu i istrčala na ledeno dvorište, Leo je bio bez cipela i čarapa, a malešni Lukas bez jakne i hlačica.

– Pokušali smo spasiti što se spasiti dade, pa smo uspjeli iz plamena izvući televizor i dječja kolica ali smo ih, u brzini i panici, stavili blizu kuće pa je i njih zahvatio plamen. Međutim, više od požara zaboljeli su me komentari na lokalnim društvenim mrežama od onih s notom nacionalizma do onih u kojima autor tvrdi da smo sami izazvali požar kako bi od države dobili novu kuću. Nisam ni znala da ljudi mogu biti tako bešćutni i zlonamjerni te da nam poručuju da odemo u Srbiju i to samo zato što mi je suprug Srbin. Ja sam Hrvatica, rođena Glinjanka, odgojena sam tako da su mi svi ljudi jednaki pa me je to sve šokiralo. Kao da su mnogima pale maske i već dugo, prije ove tragedije, prate nas iz prikrajka i ogovaraju po nacionalnoj liniji. Shvatila sam da mi ne pripadamo nigdje, ni Srbima ni Hrvatima. Zaslužuje li takvo ponašanje osudu – pita se Katarina Tintor.

Četvero Tintora, dva brata i dvije sestre, usput i dva bračna para, stisnuti su u malom prostoru montažne kuće čekajući da Milivoj i Katarina s djecom presele u kontejner. Svakako će oni, kad, tad imati svoj krov nad glavom ali gorak okus saznanja da mnogi ne odobravaju brak Srbina i Hrvatice nikada neće do kraja izblijedjeti.

Vladimir Jurišić; Portal Novosti