Nada za "krajinske" penzionere

Radnici nekadašnje glinske Pamučne predionice (foto Igor Mrkalj)

GLINA - Ustavni sud nastavlja rušiti rigoroznu praksu upravnih sudova koji i dalje odbijaju konvalidacije mirovina stečenih na području bivše RS Krajine. Četiri godine otkako je Marija Jović iz Gline podnijela ustavnu tužbu, Ustavni sud je u decembru 2024. oborio presude Upravnog suda u Zagrebu i Visokog upravnog suda.

Nekadašnja radnica glinske Pamučne predionice još od 2008. pokušava dokazati da je od 6. marta 1992. do 5. avgusta 1995. bila na svom radnom mjestu. Bivša radnica nije prikazala da je imala status osiguranika u evidencijama tijela mirovinskog i invalidskog osiguranja koja su djelovala na području Republike Hrvatske pod zaštitom ili upravom Ujedinjenih naroda.

Ako institucije ne posjeduju tu dokumentaciju, ne može je imati ni podnositelj zahtjeva. Sve što je Jović mogla ponuditi kao dokaz bila je ovjerena zdravstvena knjižica iz spornog perioda i svjedočenje kolegica. Međutim, sudovi su i u ovom predmetu odlučili bojkotirati sva dodatna dokazna sredstva, istovremeno tražeći od podnositelja zahtjeva da prekomjerno, i očito uzaludno, dokazuje svoje tvrdnje.

Po već ustaljenom običaju, samo su se priklonili negativnim rješenjima HZMO-a. Prema ranijem objašnjenju odvjetnice Slađane Čanković, način na koji se pravno pristupa i rješava problem konvalidacije radnog staža pred upravnim tijelima je takav da HZMO inzistira na materijalnom interesu – da je takvih priznanja što manje. HZMO donosi pravilnik po kojem postupa i zato je sva nada usmjerena na postupanje upravnog suda da provede postupak, donese odluku i na taj način kontrolira akte Zavoda.

Ipak, presude na štetu podnositelja zahtjeva pokazuju da sudovi ne mare za svoju ulogu kontrolora upravnih propisa. U obrazloženju Visokog upravnog suda navedeno je da taj sud u predmetu Jović "nije našao uvjerljive i logički opravdane razloge za drugačiju pravnu i činjeničnu osnovu od one koja je utvrđena u upravnom postupku".

Logične opravdane razloge ponudila je sama podnositeljica zahtjeva. Ona je izjavila da je u istoj tvornici bila u neprekidnom radnom odnosu od ljeta 1980. i da je ostala na poslu tokom rata. Zanimljivo je da joj je ipak bio konvalidiran radni staž od 8. oktobra 1991. do 5. marta 1992. Osim toga, u evidenciji zaposlenika njenog poduzeća, ona je bila zavedena pod rednim brojem 574 od 5. marta 1992. nadalje. Sve to ukazuje da je staž Marije Jović tekao cijelo razdoblje.

Ustavni sud ocijenio je da upravni sudovi nisu iznijeli valjane razloge dok su utvrđivali da li Jović ispunjava uvjete. Ovi sudovi nisu obrazložili zbog čega je, unatoč postojanju materijalnog dokaza (zdravstvene knjižice), predložena dva svjedoka koja nisu ispitani te činjenice da je u kontinuitetu bila zaposlenik Pamučne predionice Glina, evidentirana kao zaposlenica pod brojem 574, nesporno utvrđeno da Jović nije dokazala radni staž koji prema mjerodavnim propisima može konvalidirati.

"Imajući u vidu sve okolnosti konkretnog slučaja, Ustavni sud ocjenjuje da su zbog pretjerano formalističkog pristupa u dokazivanju i utvrđivanju činjenica u konkretnom slučaju upravni sudovi propustili stvarno ocijeniti činjenično pitanje koje je bilo ključno za odluku o zahtjevu podnositeljice. Time su onemogućili podnositeljicu da u upravnom sporu brani svoja prava i interese na način koji je zajamčen člankom 29. stavkom 1. Ustava te u konkretnom slučaju nisu postupali kao sud pune jurisdikcije", navedeno je u odluci.

Također, Ustavni sud je utvrdio da je osporenim presudama podnositeljici povrijeđeno jamstvo sudske kontrole zakonitosti pojedinačnih akata upravnih vlasti i tijela koja imaju javne ovlasti, propisano člankom 19. stavkom 2. Ustava i pravo na pravično suđenje zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava.

Anja Kožul; Portal Novosti