Praizvedba himne u srpskom društvu

Dvjestota godišnjica rođenja Josifa Runjanina, krajiškog oficira i kompozitora hrvatske himne, povod je da se osvrnemo na nekoliko poznatih činjenica iz njegovog života, kao i jednu dosad nepoznatu.

Josif Runjanin rodio se 26. studenog po starom kalendaru (8. prosinca po novom) 1821. godine u Vinkovcima, od oca Ignjatija, građevnog pisara (Bauschreiber) i majke Sofije Runjanin. Prema matici krštenih, već 30. studenog 1821. kršten je u pravoslavnom hramu Silaska svetog Duha u Vinkovcima. Krštenje je obavio jerej Adam Popović, paroh vinkovački, a kuma na krštenju bila je Sultana Mihaljević, "žitelnica vinkovačkaja". U rodnim Vinkovcima završio je osnovnu školu i četiri razreda gimnazije, dok je peti pohađao u Srijemskim Karlovcima (u šk. god. 1837/38.), gdje je bio odličan učenik (eminent) od 16 godina. U vojsku je stupio 1838. kao novak Graničarske pješadijske pukovnije br. 3 sa sjedištem u Ogulinu, u Karlovačkoj vojnoj krajini. Već 1839. postao je pukovnijski kadet, a 1840. premješten je u Graničarsku pješadijsku pukovniju br. 10 sa sjedištem u Glini, u Banskoj krajini.

U Glinskoj pukovniji Runjanin je služio narednih dvadeset osam godina, da bi u činu majora 1868. dobio premještaj u Graničarsku pješadijsku pukovniju br. 9 u Mitrovici u Srijemu. Zatim je 1871. unaprijeđen u čin potpukovnika, da bi 1875. bio imenovan za komandanta rezerve u Bjelovaru, nakon čega je 1876. u činu potpukovnika umirovljen. Kao umirovljeni potpukovnik, Runjanin je odabrao Novi Sad kao mjesto boravka. Ondje je umro 8. siječnja (po starom kalendaru) 1878. Prema podacima "matice umrlih sv. Uspenske crkve novosadske srpsko-pravoslavne od 1878. godine", navodi se da je "Josif Runjanin c. i k. potpukovnik, rodom iz Vinkovaca, suprug Otilije rođ. Peraković, umro u N. Sadu u kući br. 953 osmog jan. 1878. god u 57 godini života od kapi. Sahranjen je na novosadskom uspenskom groblju 10. jan 1878.".

Prema glazbenoj historiografiji, društvo u kojem je "Lijepa naša" ponajprije pjevana bilo je srpsko društvo u Glini, a tko su bili pjevači jasno kazuju njihova imena: "Na rieči A. Mihanovića uzeli smo melodiju iz opere ‘Lucia di Lamermoor’ i prvi smo je mi u ‘Srpskom dobrotvornom pjevačkom društvu u Glini’ 1846. godine pjevali. Prvi tenor pjevao je kadet Jovan Runjanin, drugi tenor trgovac Petar Peleš, kadet Nikola Milić i carinar Jovan Rakić; prvi bas poručnik Kuzman Drakulić, drugi bas učitelj Jakov Novaković i kapelnik Dragutin Šlauka. Obzirom na slogu Srba i Hrvata kako u prošlom tako i u sadašnjem vremenu, držim da mi je sveta dužnost da taj historički spomenik o otpjevanoj hrvatskoj himni predam javnosti, da ne otidje u zaborav kao mnogo šta čemu smo obično sami krivi", piše u memoarskom zapisu glinskog trgovca Petra Peleša, objavljenom u zagrebačkom listu Obzor od 1. rujna 1910.



Povodom stote godišnjice Runjaninovog rođenja, u Vinkovcima je 1921. održana velika proslava i svečano su otkrivene spomen ploče posvećene kompozitoru hrvatske himne - prva na rodnoj kući, druga u glavnoj gradskoj ulici. Proslavu je organizirao Klub hrvatskih književnika iz Osijeka, čiji se predsjednik Rudolf Magjer nastavio zanimati za hrvatsku himnu. On se 20. listopada 1921. obratio pismom poznatom glinskom građaninu Franu Detoniju, koji mu je ubrzo i odgovorio. "Po kazivanju g. Koste Sliepčevića stanovao je Runjanin kao kadet u kući kapetana Mraovića sada vlasništvo gostioničara Gjure Muretića u Pelešovoj /prije Vlaškoj/ ulici kuće broj 188/9", piše Fran Detoni u Glini 31. listopada 1921.

Nedugo zatim, Detoni je poslao još jedno pismo u kojem između ostalog piše: "Od savremenika Runjaninovi neima nijednog u životu izuzev Koste Sliepčevića ... Gosp. Kosta Sliepčević u ono vrieme, kadno je Runjanin hrvatsku himnu ‘Lijepa naša domovina’ komponirao t.j. godine 1846. bio je dječarac od 8 godinah. Sjeća se gdjeno je Runjanin tadaj kao kadet, a kasnije opet kao častnik stanovao. Ostalo što sam Vam već prije priobćio i što Vam sada priobćavam čuo je više putah pripovjedati od pokojnog ovdašnjeg trgovca Petra Peleša, koji je za svojih mladjih godina u kolu Iliraca bio, dapače izvršujućim članom tada u Glini postojećega pjevačkog društva", piše Detoni u pismu od "4. siječnja 1922." (oba pisma čuvaju se u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu, Zbirka rukopisa i starih knjiga, R. 5544).

Uvidom u katastarske i kartografske planove Gline te zemljišne knjige Općinskog suda u Glini, danas znamo gdje se nalazila kuća u kojoj je kao kadet 1846. stanovao Josif Runjanin. Riječ je o drvenoj građevini koja još uvijek postoji, premda je od tada promijenila nekoliko vlasnika (Mraović, Medur, Muretić, Ostarčević). Naše spoznaje također proširuju sačuvane fotografije iz 1973., koje vjerno dokumentiraju vanjski izgled kuće. Ove slikovne izvore nadopunjuju neobjavljeni zapisi glinskog prosvjetnog radnika Dragana Štefančića iz 1986., koji opisuje unutrašnji izgled kuće ("Građena uglavnom od drveta uz sajmište. Velika gostiona za sajmene dane, kao i manja za goste u obične dane. Na katu stan gospodara i nekoliko soba za prenoćište.").

Početkom 2008. Srpsko narodno vijeće pokrenulo je inicijativu za osnivanjem Muzeja državne himne u Glini. Prema toj inicijativi, muzej bi bio smješten u kući obitelji Peleš u kojoj je po vjerovanju i predanju prvi put izvedena hrvatska himna. Zatim su 2019. Grad Glina i Sisačko-moslavačka županija osigurali novac za kupovinu kuće, koju uz pomoć Ministarstva kulture i EU fondova žele preurediti u Muzej državne himne. Nije nevažno spomenuti da se Pelešova kuća nalazi u istoj ulici gdje i kuća u kojoj je stanovao Runjanin.

Nakon tragičnog potresa koji je 29. prosinca 2020. zadesio šire područje Banije, mnogi objekti u Glini pretrpjeli su značajna oštećenja i ogromne materijalne štete. Riječima Petra Peleša, gledajući kako svakodnevno propada kuća u kojoj je kao kadet stanovao kompozitor hrvatske himne Josif Runjanin, važno je upoznati javnost s ovom činjenicom, da ne otiđe u zaborav kao mnogo šta čemu smo obično sami krivi.