Petrinjska obnova

PETRINJA - Prvi dan potresa 28.12.2020 i 29.12.2020 narod je bio u strahu i ni pod koju cijenu nisu željeli u svoje domove da se vrate. Jedan dio naroda je bio smješten u vojarni Pukovnik Predrag Matanović, jedan dio naroda po domovima umirovljenika po čitavoj Hrvatskoj ,a dio naroda po privatnim smještajima ili smještajima koje je ponudila crkva.

Od 01.03.2021 je narod počeo da se vraća postepeno u Petrinju. Također su se i u periodu od 25.02.2021 do 04.05.2021 počela puniti kontejnerska naselja. Sada postoji pet kontejnerskih naselja sa 450 stanovnika od 1 do 85 godina starosti. Naroda ima sa svih strana; Petrinja, Bačuga, Miočinovići, Hrvatski Čuntić, Klinac, Blinja...

Nikome nije lako ali se narod neda i ne popušta čim naiđe na prvu prepreku. Ljudi žele živjeti pozitivno i nadaju se da će dobiti obnovu. Oni koji imaju naljepnicu U1,U2 ili PN1 da će je dobiti prije 01.11.2021. Sve manje ljudi želi i provesti zimu u kontejnerima. Od 01.03.2021 redovito se podnose zahtjevi za obnovu ali još nikome nije jasno kada kreće obnova i što će se prvo u Petrinji obnavljati. Također postoji jedno pitanje koje zanima Petrinjce vezano za drvene kuće koje poklanjaju Austrijanci za koje temelj pravi Grad Petrinja. Da li pravo na drvenu kuću imaju samo oni koji žive na selu ili svi koji stanuju u kontejnerskim naseljima?

Teško je živjeti od 10 do 10 i čekati što će biti u kutiji i vrećici od Crvenog Križa. Obnova sporo ide, a kriteriji su nikakvi. Sve više kontejnerskog naselja sajmište na adresi Sajmišna bb u Petrinji se boji da se neće vratiti u svoje kuće nego da će iz kontejnera na groblje. Strašna je takva spoznaj ali puno ljudi je klonulo duhom i palo u očajanje. Vrlo mali broj ljudi se nada da će obnovu dobiti ikada jer puno je hrvatskih građana koji nisu dobili ni obnovu poslije rata nego su izvisili i ostali kratkih rukava. Ti isti koji su poslije rata izvisili misle da će i sada poslije potresa ostati kratkih rukava.

Kad se spominje Hrvatska Vojska ne postoji nitko ko bi smio reći nešto protiv Vojske i smještaja u vojarni jer smještaj je bio extra kvalitete. Kakvi su stavovi Vlade RH i Lokalnog Petrinjskog HDZ -a to sada stanovnicima kontrjnerskih naselja nije poznato. Narod se previše ne žali ali ipak bi bilo dobro da obnova krene i da ne bude nikakvih kriterijuma prilikom obnove (nacionalna manjina, branitelji, obitelji sa više djece, crvena naljepnica, invalidi, onkološki bolesnici).

Ne zna se koliko je pošteno ali prednost pri obnovi kuća i bez obzira na boju naljepnice trebali bi imati Korisnici Zajamčene Minimalne Naknade i Onkološki Bolesnici, a sad koliko će Vlada Republike Hrvatske biti racionalna pri odabiru objekata koji će se obnoviti to je sad na njima. Ne bi bilo dobro da obnova padne u drugi plan jer ne zna se kakve bi mogle biti posljedice.


Po ćoškovima u kontejnerskom naselju sajmište od stanovnika se može čuti svašta:("Obnova je spora", "Grad je u dugovima", "Gdje su novci iz fondova EU za obnovu Petrinje?", "Tko je odgovoran za obnovu?" ,"Šta rade ministri Tomo Medved i Horvat?"). Nije lijepo govoriti protiv Vlade Republike Hrvatske koja se lavovski izborila da obezbjiedi kontejnere kako bi narod mogao imati krov nad glavom i skloniti se od sunca, kiše, vjetra, snjega. Treba stojički podnijeti situaciju koja je snašla mnoge ljude i čekati da se dobije obnova. Nadajmo se da HDZ i svemogući Bog ne budu zaboravili na Petrinju i obnovu. Nadajmo se da će biti dovoljno donacija i da će građani pogođeni potresom u Petrinji uspjeti skupiti dovoljno hrabrosti, snage i sreće dok ne stigne rješenje o obnovi, a do tada zaviriti u svoje novčanike i vidjeti koliko kuna imaju i što si mogu kupiti jer kad sve zbroje mnogi vide da su na velikom gubitku i boje se kako i što će biti sutra.

Mnoge zanima do kada će dobivati ručak od Pletera i paket od Crvenog križa. Mnogi stanovnici Petrinje izjavljuju da nisu oduševljeni što im je budućnost neizvjesna. Nekada, prije 50 godina u SFRJ se pričalo: Svijetla budućnost je valjda ono u čemu se sada nalazimo.

Narod je malo zaboravio na situaciju uz hrvatsku reprezentaciju i nogomet, a također će se malo opustiti i uz Olimpijske igre koje se održavaju u Tokiju ali najgore je kad se narod koji živi u kontejnerima osvijesti i dozna pravu istinu. Svaka istina je gorka i teška. Zato se nada u bolje sutra i bržu i sigurnu obnovu.

Najveći optimisti među stanovnicima kontejnerskog naselja sajmište su Bosanci Anto i Janja Jurić iz Žepča koji se stoički nose sa situacijom koja ih je zadesila. Janja Jurić kaže da joj je najvažnije da je soba topla i stomak pun, a za sve ostalo će sa Krunicom i molitvom lako nabaviti i obezbijediti. Treba imati vjere u Boga i ne klonuti. Bez obzira koliko HDZ čini za Petrinjce i Petrinju narod nije previše oduševljen glasinama koje kruže da bi se u kontejnerima moglo ostati punih pet godina. Što vrijeme više odmiče, a narod ne dobija poziv da dođe na razgovor o objektu to situacija postaje teža.


Bez obzira tko će i što reći, trebalo bi biti više donacija (perilica, hladnjaka, štednjaka i grijalica). Također bi netko trebao donirati male kućanske aparate poput kuhala za vodu, sušila za kosu, tostera i električnih kuhala kako bi narod koji živi u rashodovanim kontejnerima mogao imati kakve takve uvjete za život jer ne žive svi stanovnici kontejnerskih naselja u Turskim, Talijanskim ili Mađarskim kontejnerima.

Također ovim putem se stanovnici kontejnerskog naselja Sajmište zahvaljuju donatoru koji je 19.07.2021 donirao voće i povrće.

U najvećem kontejnerskom naselju na sajmištu u 80 kontejnera živi oko 150 ljudi koji žive od danas do sutra i koji se teško mire sa nastalom situacijom koja ih je zadesila 29.12.2020 godine. Situacija je bila donekle dobra jer je narod mogao otići na gradsko kupalište odigrati partiju "Bele" ili "Šnapsa", za Dan Branitelja i za Lovrenčevo otići na Trg Hrvatskih Branitelja na koncert, a danas većina stanovnika u kontejnerima je mrzovoljna i ljudi se sve manje druže, a sve teže igraju karte ili zajedno ispijaju kavu ili rakiju. Puno je usamljenih i osamljenih ljudi. Tuga, Čemer i Jad.

U kontejnerskom naselju Sajmište na adresi Sajmišna bb osiguran je privremeni smiještaj koji nije loš, ali znate kako se kaže najbolje i najljepše je kod kuće.  A ima i ona stara uzrečica svuda pođi ali kući dođi. Također rastužuje i jedna činjenica da je prvo u periodu od 1991 do 1995 dosta ljudi napustilo Petrinju koji su za vrijeme rata završili u izbjeglištvu, a sada i ovaj potres je još više ljudi natjerao na selidbu iz Petrinje. Pitanje je koliko će ljudi uopće biti u Petrinji kada počne obnova jer narod iz Petrinje iako je naučio na skroman život ne želi spajati kraj s krajem i živjeti u neizvjesnosti. U velikim kontejnerima koji su donacija Ukrajine uglavnom žive višečlane obitelji, a u malim komfornim kontejnerima koji su donacija Turske uglavnom žive samci.


Kontejnersko naselje sajmište u Petrinji ima čuvarsku službu, a ima i ekipe za hitne intervencije koje su spremne brzo obaviti popravke. Majstori kažu da ima uvijek nešto za popraviti u kontejnerima, doraditi, napraviti. Potres je pokazao i dokazao kakvi ljudi žive u Petrinji. Mnogi su pokazali svoje pravo lice koje možda nikada ne bi pokazali. Potres treba ujediniti, a ne razjediniti ljude.

Na kraju ovaj članak završavamo sa riječima "Slava Bogu na visini, mir među dobrim ljudima na zemlji".

Eto to je tužna slika obnove u Petrinji i Života u Kontejnerskom Naselju Sajmište.