Željko Grčić - Beli gleda u Kupu i kaže: Učinio bih to opet. Bez razmišljanja

PETRINJA - Željko Grčič – Beli je petrinjski čuvar Gradskog kupališta na Kupi. Zaposlenik Poslovnih zona, čovjek koji je svoj život posvetio ovoj zelenoj vodenoj ljepotici, čovjek kojeg uskoro ponovno čekaju novinarske kamere i objektivi jer će doći u goste kod petrinjskog gradonačelnika Darinka Dumbovića. A njemu je novinara već preko glave. Dolazili su kod njega iz mnogih medijskih kuća – televizije i tiskanih i elektroničkih medijs, snimali su ga, razgovarali s njim, poslali sliku o njemu u svijet.

Ali prva priča koja se uopće pojavila u medijima i koja je probila led i privukla druge medije je ispričana na PS portalu. To i nije nešto čudno jer PS portal ima slogan – Samo dobre priče, a Željko Grčić Beli je napravio i više nego dobru priču. Prošlog proljeća, u rano jutro, skočio je u vodu i spasio jednu djevojku od utapljanja. Mi smo objavili priču, odmah ga je pozvao gradonačelnik u goste, a onda su došli i drugi mediji i stvar se zavrtila. Nije se više moglo nazad. Beli je kandidiran za nacionalnu nagradu Ponos Hrvatske.

Jučer u kasno popodne ekipa PS portala srela je Belog kako sa zgrade kupališta promatra Kupu, ljude i labudove koji su ih došli pogledati i nahraniti.

Nažalost niste mogli otići u Zagreb po svoju nagradu?

Nažalost nisam. Uhvatila me gadna viroza i prikovala me za krevet i nisam mogao otići u Zagreb. Svečana dodjela nagrada održana je 3. veljače 2017. u dvorani Kornati Hypo centra u Zagrebu. Ali poštom je na moju kućnu adresu stigla statua na kojoj piše Ponos Hrvatske, knjiga i CD sa svim podacima. Sve to stoji u mojoj sobi u vitrini, ali donijet ću sve to i ovdje na Kupu, da moji dečki vide to.

To vam puno znači?

I meni i mojoj obitelji. Svi su vrlo ponosni na mene, a mene je već pomalo i sram kad hodam gradom. Ljudi mi prilaze i čestitaju. I oni koji me poznaju i ljudi koje nikad nisam upoznao. Najvažnije je da je spašen ljudski život, bilo mi je jako drago kad sam poslije sreo tu djevojku koju sam spasio od utapljanja. To su neki posebni trenuci u životu. Da se opet nešto slično dogodi, opet bi skočio u vodu. Bez razmišljanja. Pomoći se mora.

Život ide dalje. Sve se vraća u normalu. Kakva je situacija ove zime na Kupi?

Nema velikoga snijega, a od kiše Kupa ne može puno nabujat. Dok nema snijega i jugovine – dobro je. Vodostaj je u normali, kakav i treba biti u zimi. Jedino se nakog dugo godina zbog izrazito niske temperature prošlog mjeseca zaledila Kupa i to ledom debljine 12 centimetara i napravio je dosta štete čamcima koji su ostali okovani na vodi. A ni ljudi nisu bili pažljivi, pa sam im morao objašnjavati i upozoravati ih da je vrlo opasno hodati po ledu. Morao sam i preko radija uputiti apel da to ne rade.

Led se otopio, a doletjeli su labudovi?

Jesu. I to izdaleka. Sa sjevera. To znači da je tamo bilo jako hladno. Po prstenovima koje nose, shvatili smo da su doletjeli iz Rusije, Poljske i Češke. Ali vjerojatno s nekog jezera jer su vrlo pitomi. Oni mogu letjeti vrlo visoko i vrlo daleko. Imaju velikakrila i plove na struji vjetra. Tu u Petrinji im je toplo, a ostati će samo oni najstariji koji ne mogu više letjeti i ovdje pronaći svoj posljednji dom. A i djeca ih vole. Stalno ih hrane.