MARTINOVIĆI - On i dalje stoji. Na visokom postolju, razdrljene košulje na golom mišićavom tijelu, ljutitih kretnji i s puškom u ruci gleda nekud u banijske šume. Gleda nekud u daljinu. Oko njega nema ništa osim blatnjave ceste i ruševina.Usred raskrsnice u selu Martinovići, na samim rubovima velike šume – Šamarice stoji ovaj grandiozni, veliki spomenik partizana u dosta lošem stanju. Sam partizan je izrešetan mecima, postolje dosta oronulo i urušeno, a nikoga nema tko bi ga htio popraviti.
Ovaj banijski partizan je ostatak spomenika i vremena o kojima baš niko ne govori, a ima i onih koji misle da bi ih sve trebalo srušiti. Ovako propada, a većina stanovništva ni ne zna da uopće postoji. A on je samo jedna od mnogobrojnih stvari na kojima bi se moglo dobro zaraditi, ali ni to baš nikoga ne zanima. Preko granice, u Bosni, na Kozari, tamošnji ljudi na račun partizana su uzeli puno kuna hrvatskih građana koji tamo odlaze i jesti i piti. Ali nama to ne treba.
Bilo bi zanimljivo čuti odgovor kad pi pitali sve političare i gradske službenike našeg kraja koliko ih zna da postoji ovaj spomenik, a ni građani Petrinje, Gline ili Kostajnice nisu baš upoznati s ovim kamenim mladićem. Da netko dođe i napravi birtiju pored njega i ponudi pogled s terase ispod plavog neba, okruženog zelenim šumama, čistim zrakom i grandioznim partizanom – vjerojatno bi bilo zainteresiranih gostiju iz cijelog svijeta. Ali on ne postoji za turizam. On je zaboravljeni banijski partizan.
Tabu tema.
A danas je Dan antifašističke borbe. Službeni praznik u Republici Hrvatskoj. Ne rade ni oni što vole, ni oni što ne vole partizane. Dobro im dođe.
