MAČKOVO SELO - Ispod oblačnog, mutnog neba stoji jedan stari, zidani toranj koji pokušava dodirnuti taj ogromni prostor iznad njega. Na vrhu mu je metalni križ, ali ukoso postavljen otkako se srušio vrh i odavno obavijen debelom hrđom – tako stoji već dugi niz desetljeća na ovom hramu – građevini koja dominira brdom u Mačkovom selu, mjestu između sela Dodoša i Miočinovića na rubovima velike Šamarice.To je hram Svete Petke, davno sagrađen i šturi su podaci koji se mogu naći o njemu. Pouzdano se zna da je zapaljen 1941. godine, a da je 1962. djelomično obnovljen. Do njega me je dovela blatna cesta koja vijuga kroz napuštene kuće ovog sela. Tek nekoliko ljudi obitava u ovom naselju. Nevjerojatna je tišina i samoća koju ovdje možete doživjeti. Kao da ste ostali sami na cijelom svijetu. Sa brda puca pogled na šume,okolne vrhove brda i doline, nema glasova djece, ljudi, traktora i automobila – nema ničega.
Samo vjetar koji ljulja ulazna vrata ovog božjeg hrama kojeg su ljudi odavno napustili. Srušena i korovom obrasla unutrašnjost ovog zdanja sadrži tragove bogoslužja na ovom svetom mjestu. Ispod otvorenog neba stoje svete slike i zapisi i naslikani razapet Isus Krist u boji. Po njemu padaju kiše i snijegovi, grije ga jarko sunce i lice mu hladi vjetar. I on to sve godinama osjeća. Možda mu ponekad i neko dođe u posjet, možda mu zapali svijeću.
Samo truli drveni ostaci nekadašnjeg krova škripe na vjetru i ne mogu iz glave izbaciti osjećaj koji mi zaokuplja misli. Promišljam kako bi se cijelo ovo zdanje samo od sebe moglo odjednom srušiti i zauvijek završiti ovu agoniju – ali neće. Stajat će Sveta Petka još dugo na ovom mjestu. Vjerojatno će u godinama koje dolaze još više propadati i stenjati u svojoj zaboravljenoj samoći i teško da će ju ljudi ikada obnoviti, ali i dalje će dominirati brdom u Mačkovu selu. Na putu prema Trkuljskim njivama i ulaznim rubovima velike šume.
Osim njega.
