DVOR NA UNI - Bio sam u Dvoru. Onom na Uni. Na samoj granici moćne i bogate unije koja se naziva europskom. Kiša je padala, Una je divljala, vrištala. U tom Dvoru nema nikoga na cesti. Tek nekoliko automobila povremeno prođe. Odoše prema obližnjem graničnom prelaza u Matijevićima koji ih vodi u drugu državu – u nekadašnji Bosanski Novi, danas Novi Grad. A u Dvoru vidjeh tek nekoliko starijih ljudi, zatvorene i napuštene lokale, ostatke trgovina, blato i prašinu na staklima, autobusni kolodvor na kojem nema ni putnika ni autobusa, stare male betonske stambene zgrade oronulih pročelja sa satelitskim antenama koje su jedina zabava i prozor prema boljem svijetu koji svakako postoji izvan ovog zaboravljenog i polu napuštenog gradića. A na glavnoj ulici, na zamazanom staklu jednog napuštenog lokala vidjeh oglas koji bi dotukao i one najoptimističnije. Čovjek kako kaže prodaje “ždrebicu starosti 3 godine” na broj taj i taj.
Ovdje nema posla. Ovdje nema puno radnih mjesta. Ovdje nema ulagača i ulaganja. Ovdje nema ništa slično tome. Ali ima siromaštva. I tuge. Velike. A gdje nema novaca, gdje nema posla, nema ni stanovnika, Nema mladosti.
Ne možete danas tamo lako naći curu. Kupiti joj neki poklon iz nekog lijepog dućana, ne možete je ni odvesti u kino, niti slastičarnu. Ne možete je ni počastiti večerom uz crno vino i neko fino jelo u u nekom dobrom restoranu. Ne možete je ni odvesti u neki moderan i lijepo sređen kafić na piće. Ne možete je odvesti ni u neku ugodnu sobu hotela ili motela i uz mirisne svijeće i glazbu s njom se seksati cijelu noć i ujutro zadovoljan i sretan naručiti doručak u krevet. Ne možete ništa od svega toga jer to jednostavno u tom Dvoru na Uni ne postoji.A moglo bi biti i to vrlo brzo. Samo kad bi oni ljudi koji odlučuju o našim životima, oni koji se nazivaju političarima to odlučili. Jer ovo je zemlja s najljepšom prirodom na svijetu. Ovo je zemlja kakve nema nigdje. Gdje nešto zabodeš u zemlju to će izrasti. Ovo je najljepša zemlja na svijetu. Ovo je Hrvatska.
Ali………
