GORNJA BAČUGA - Na kraju sela Gornja Bačuga, kod zadnje kuće ovog velikog sela, prema šumovitom brdu koje vodi prema Piramidi i Planinarskom domu “Matija Filjak”, jedna je od turističkih stanica staze koja se zove “Put kestena.” Veliko debelo blato i friški snijeg koje toplo sunce vrlo brzo topi i stvara izmaglicu vode sa svih strana, nestvarna su slika ovog četvrtka, 4. veljače 2016. Sinoćnja promjena vremena donijela je hladnoću i kišu u grad, ali visoko gore na brdima Zrinske gore pao je snijeg.A ispod male nadstrešnice, male drvene kućice tiska se puno ljudi. Sjede oko stola i jedu topli lovački gulaš koji je skuhao majstor ovog zanata Radošević Ivan – Birić. I to trideset litara,uz pomoć Josipa Bugarina koji uz pravu logorsku vatru na snijegu u društvu Maria Lovrekovića grije boce piva i vina. Za zaliti dobar ručak na svježem zraku. Moj kolega Toto i ja stigosmo na ovo mjesto koje ovdašnji žitelji zivu Brda ili Kamenik jer su ovdje vidljive vapnenačke stijene – ostaci nekadašnjeg panonskog mora.
I tu na samom dnu nekadašnjeg mora zagrizli smo sjajne banijske kobasice napravljene od domaćih svinja koje su se hranile na ovom zraku i jele prirodnu hranu, a veliki ukusni komadi mesa koje smo pojeli stari su čak tri godine. Tu je bilo i domaćeg sira, a sve je to napravio i darovao ovdašnji največi OPG- ovac Nikola Janjanin, a svi su se pogostili i domaćom rakijicom Đure Jujića i kolačima iz sela Pecki.
I to sve na friškom zraku, na banijskim brdima punim finog, bijelog, čistog, jučerašnjeg snijega.
