PETRINJA - Svoju zanimljivu ideju, koja se polako pretvara u stvarnost, otkrila nam je dipl. inž. vrtlarstva i oblikovanja pejzaža te voditeljica tehničkih službi u petrinjskom poduzeću Komunalac, Nina Panjan: "Zapravo imam, reći ću to tako, jedan skriveni, osobni plan, a to je jedan park već u nastajanju, koji se realizira polako proteklih osam godina." Naime, na autobusnom stajalištu na petrinjskom Pigiku zamislila je napraviti još jedan park, ali koji bi imao svoje posebnosti te odisao jedinstvenošću. Tako je već sad na tom prostoru posađeno 49 stabala, svojevrsna kolekcija raznih vrsta. Kako nam je rekla Nina Panjan: "Sadimo polako različite vrste stabala, nazivamo to parkom iako to nije nikakav park predviđen GUP-om ili nekakvim prostornim planovima, to je jednostavno nastojanje da ova površina koja se nalazi na ulazu u grad sa ove strane, sad i od strane Zagreba, bude primjerena te reprezentativna našem gradu. Moje su vrtlarice baš prebrojale kako trenutno imamo 49 stabala, a moja je želja da imamo jedan kolekcionarski park, znači, da ima neku botaničku vrijednost u smislu velikog broja različitih vrsta stabala stoga u tom smislu kupujemo i sadimo te različite vrste, tako da već imamo nekih vrsta za koje ne znam da ih ima igdje u Petrinji, pa tako niti u Sisku. Nekakva moja vizija je npr. održavanje nastave botanike, prirode i društva, gdje bi se mogle pokazivati te vrste." rekla nam je Nina, inače poznata kao Hrastovčanka koja je velika zaljubljenica u stabla te prirodu općenito.
Pitali smo Ninu koja su to "jedinstvena" stabla već posađena na spomenutoj površini: "Nekako to nerado otkrivam iz razloga što se bojim devastacije, ali otkrit ću vam neke, možemo reći, rjeđe vrste. Imamo ovdje nekoliko gledičija, imamo paulovnije, ukrasni glog (poznati kultivar Paul Scarlet), unijeli smo omorike, a za sada najposebnije što imamo to je taksodijum i parocija."
No, saznali smo i koje je Ninino najdraže drvo u našem kolekcionarskom parku: "To je Gleditsia triacanthos, inače vrlo veliko drvo jako prozračne, rahle krošnje, interesantno je po tome što ima vrlo velike i čvrste trnove po sebi, a kao plodove ima tako simpatične mahune poput rogača, ali nisu jestive. Upravo to drvo jako volim iz razloga što smo to drvo sami uspjeli presaditi prije jedno šest godina iz našeg bivšeg rasadnika Komunalca. To drvo nije bilo niti školovano (pripremljeno) niti bilo što slično za presađivanje, bilo je na jednom jako zaraštenom terenu. Dopremili smo ga, bilo je visoko oko pet metara, posadili ga, drvo se primilo i evo ga sada kao ono koje najviše volim zbog te snažne volje za daljnji rast, život i imam osjećaj da tu nekakvu energiju jedno od drugoga vučemo."
A svakako je vrijedno spomenuti kako su prvo ovogodišnje drvo djelatnici Komunalca posadili krajem prošlog tjedna, radi se o stablu smreke višem od metra, a kojeg je za sadnju donirao Ilija Marčinković iz Petrinje, nakon božićno-novogodišnjih blagdana jer je ova smreka zapravo bila njegovo božićno drvce s korjenom.
